Volkswagen je jedan od najpoznatijih i najvećih proizvođača automobila na svijetu, a originalna Buba vjerojatno je globalno najprepoznatljiviji automobil u povijesti industrije. A ničega od toga ne bi bilo bez odlučnosti i volje jednog britanskog časnika, koji je pružio drugu priliku već izgubljenom slučaju koncepta narodnog automobila.
Inicijalno je zamišljen kao model za mase, no do početka II. svjetskog rata proizveden je u vrlo malom broju primjeraka i praktički nepoznat izvan Njemačke, a tvornica se od 1939. prebacila na vojnu proizvodnju, tako da su 1945. šanse za ma kakav nastavak priče izgledale slabo do nikako – dok na scenu nije stupio bojnik Ivan Hirst.
Američke su snage u travnju 1945. oslobodile Stadt des KdF-Wagens bei Fallersleben, te ga već sljedeći mjesec, prema obližnjem dvorcu, preimenovale u Wolfsburg. Podjelom Njemačke na okupacijske zone, u lipnju su u grad ušli Britanci, a Royal Electrical and Mechanical Engineers, kraće REME, izvidjeli su može li se u bombardiranjima oštećena tvornica iskoristiti kao radionica za servisiranje vozila britanskih snaga.
Inspekcija je pokazala da je tvornica u mnogo boljem stanju nego što je izgledalo, da je dobar dio proizvodnih linija operativan, kao i da postoje zalihe dijelova za sastavljanje određene količine automobila. S obzirom na okolnosti, pozvani su predstavnici vodećih engleskih, ali i nekih američkih, australskih i sovjetskih tvrtki da vide žele li preuzeti taj posao. Nitko nije bio zainteresiran, nikome se Buba nije sviđala niti su mislili da taj automobil ima šanse za uspjeh.
Jedini čovjek koji je otpočetka vjerovao u VW bio je pukovnik Michael A. McEvoy, jedan od rijetkih Britanaca koji su prije rata vidjeli neki primjerak – i on je bio taj koji je poslao Hirsta u Wolfsburg. Ironično, ni Hirstu se automobil isprva nije osobito sviđao, preferirao je voziti službenu Tatru T87, no kada mu je već povjereno upravljanje tvornicom, nije mogao dopustiti da ljudi budu bez posla, a proizvodne linije i dijelovi stoje neiskorišteni.
Podršku mu je davao i neposredno nadređeni pukovnik Charles Radclyffe. Dali su urediti jedan primjerak koji je kraj rata dočekao na reparaciji u tvorničkom krugu, pokazali ga nadležnima i dobili narudžbu za 20.000 primjeraka, za potrebe britanske vojske te obnovu medicinskih i poštanskih usluga. Radovi na osposobljavanju tvornice obavljeni su u rekordnom roku te je prvi poslijeratni Volkswagen Type 1 proizveden 27. prosinca 1945. Do kraja godine ukupno ih je složeno 55, a već se sljedeće godine produkcija ustalila na oko tisuću primjeraka mjesečno.
Hirst je rođen 1916. u Saddleworthu, tada samostalnom gradiću, a danas predgrađu Manchestera. Nakon završetka studija optičkog inženjerstva otvorio je mali obrt za popravke optičkih instrumenata. Kako je tijekom studija pohađao časničku izobrazbu, uključio se u rad teritorijalne obrane, a odmah po izbijanju rata i u aktivnu vojnu službu. Bio je među časnicima koji su ušli u REME odmah po njegovu osnivanju 1941. Tijekom oslobađanja Belgije vodio je postrojenje za popravljanje tenkova, a kada je u kolovozu 1945. stigao u Wolfsburg i pokrenuo proizvodnju, zdušno se zalagao da to bude obavljeno kako treba.
Tijekom vremena u kojem su Britanci upravljali tvornicom, položeni su temelji budućeg uspjeha. Čim je odlučeno da je dugoročna sudbina Volkswagena proizvodnja za civilne, a ne vojne potrebe, Hirst se osobno angažirao u organiziranju prodajne i servisne mreže, kao i u prvim pokušajima izvoza. Zanimljivo, u to su vrijeme napravljena dva posebna otvorena modela za ključne ljude, dvosjed za Radclyffea i četverosjed za Hirsta.
Njihove će komercijalizirane inačice, koje će raditi karoserijske radionice Hebmüller i Karmann, postati značajan dio legende o Bubi. Za potrebe prijevoza materijala po tvornici Hirst je dao izraditi Plattenwagen, koji se smatra pretečom Bullija. Posebnu vrijednost za povjesničare brenda imaju fotografije koje je Hirst, kao strastveni fotografski amater, tih godina redovito snimao u tvorničkom krugu.
Iako je vođenje tvornice bilo uspješno, otpočetka je bilo jasno da britanska vojska nema dugoročnih ambicija rukovoditi tim projektom. Počela se spremati predaja marke natrag u njemačke ruke. Znajući da mu za to treba osoba koja ima kvalitete potrebne za vođenje civilne tvornice, Hirst je pronašao i 1948. u Wolfsburg doveo bivšeg Opelova direktora Heinricha Nordhoffa, čovjeka koji će učiniti Volkswagen svjetskim brendom.
Sljedeće je godine tvrtka vraćena pokrajinskoj vladi Donje Saske, a bojnik se posvetio novim izazovima. Dobro obavljen posao u Wolfsburgu nije ostao nezapažen, te Hirst postaje član njemačkog ureda britanskog Foreign Officea, gdje je ostao do 1955. Kasnije se zaposlio u Organizaciji za europsku ekonomsku suradnju, preteči današnjeg OECD-a. I nakon osnutka nove organizacije, ostaje ondje na neglamuroznim administrativnim poslovima sve do odlaska u mirovinu 1976. U mirovini je povremeno gostovao na susretima ljubitelja Volkswagena, a i tvornica bi ga se sjetila u posebnim prilikama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....