Mercedes ima dugu povijest i tradiciju V12 motora, međutim kada je BMW 1986. godine prvi ugradio 5.0 V12 stroj od 299 KS u tada novu Seriju 7 e32, u Mercedesu su počeli razmišljati kako bi za svoju dolazeću S-klasu W140 mogli razviti nešto stvarno posebno i tako u drugi plan baciti BMW-ov V12 prvijenac u visokoj klasi.
Naime, započeli su s kreiranjem inženjerijskog savršenstva, upravo jednog monstruma i to 8,0-litrenog W18 motora koji bi potpuno promijenio odnose među konkurencijom u klasi.
Da su stvari tada prije 30 godina krenule malo drugačije i da je bilo više hrabrosti među ljudima koji odlučuju u Mercedesu, danas bi S-klasu W140 s početka 1990-ih pamtili po doista nečem posebnom.
Međutim, troškovi, troškovi, troškovi... Najvažnija stvar kod kreiranja svakog novog modela spremila je predložene nacrte i konstrukciju W18 motora umjesto u proizvodnju u ladice brojača novca iz Stuttgartu, a Veyronov i Chironov W16 prepun superlativa ne bi danas gledali s tolikim divljenjem. Uglavnom, motor s internom oznakom M 216 nikada nije napredovao nakon faze planiranja.
A bilo je volje: kako bi golemi 8,0-litreni "tri red po rednih šest cilindara" motor stao ispod poklopca ionako goleme S-klase W140 inženjeri su složili W konfiguraciju pod kutom od 75,5 stupnjeva pa motor nije bio viši od tada uobičajenog rednog 6-cilindraša s kojim je W18 dijelio mnoge elemente.
U Mercedesu su čak razmišljali o tome da ponude motor u dvije različite inačice u S-klasi različite snage. U osnovnom W18 modelu 800 SEL nudilo bi se 490 KS i 750 Nm najvećeg okretnog momenta, a u snažnijem čak 680 KS i 800 Nm momenta.
No, ipak se išlo na ugradnju 6,0-litrenog V12 stroja jer je bio bitno jeftiniji, lakši i više prilagođen ostalim modelima Mercedesa poput roadstera SL. Tako "super S-klasu" s 18 cilindara nismo nikad dočekali...