Foto: arhiva Auto kluba, getty images
Dobar posao u Italiji, kultni britanski krimić iz 1969., baš kao i njegova prerada iz 2003., bili su odlična reklama za Mini. No, razlog za podsjećanja na taj filmski klasik ovaj put su njegovi uvodni kadrovi. Scene u kojima Roger Beckermann (glumi ga Rossano Brazzi) za upravljačem Lamborghini Miure juri cestom koja vodi preko prijevoja Gran San Bernardo.
Idejni začetnik filmske pljačke ulazi u mračni tunel, ali na izlazu ga čeka prepriječeni bager koji je postavila mafija. U punoj brzini narančasta Miura zabija se u radni stroj i potom, poput topova i kamiona u Bulajićevoj Neretvi, završava u riječnom kanjonu.
Naravno da u eksploziji koja prekida glazbu koju je napisao Quincy Jones nije uništena Miura iz prethodnih kadrova, ali u kanjon nije gurnuta ni maketa ili kakva blijeda kopija već originalani auto koji je Sant’Agatu Bolognese ucrtao na kartu svijeta svih poklonika supersportskih jurilica. Producenti filma pronašli su negdje na Bliskom Istoku već nastradali primjerak bez motora i mjenjača, obojili ga, dovukli u Alpe i bezdušno gurnuli s ceste. No, dan kasnije ekipa zadužena za čišćenje nije imala posla, jer kad su se vratili na mjesto zločina u kanjonu nije bilo ničega. Netko je preko noći bio poduzetan i razmišljao dugoročno.
Danas Lamborghini Miura bez obzira na stanje u kojem se nalazi vrijedi stotinjak tisuća eura, dok za ogledne primjerke kolekcionari bez razmišljanja ispisuju čekove na milijunske iznose. Kupovina Miure, za mnoge najljepšeg auta svih vremena, s vremenom se pretvorila u ulaganje sigurnije od kupovine zlata, a ove godine očekuje se novi skok vrijednosti. Naime, 2016. se u Lamborghiniju slavi dvostruki jubilej - 50 godina od predstavljanja Miure na salonu u Ženevi i 100 od rođenja Ferruccia Lamborghinija, osnivača slavne štale talijanskih jurećih bikova.
U seriji proslava, koje se povodom te dvije obljetnice pripremaju u Italiji, posebno se ističe Verona. Sredinom svibnja tamo će Lamborghini klub Italija, kojeg je prije dvadesetak godina osnovao jedan od najboljih svjetskih relijaša Sandro Munari, ujedno i jedini klub službeno priznat od tvornice, organizirati izložbu na kojoj će se naći svi modeli Miure. A priča o modelu koji je unio revoluciju među sportske aute započinje 1965., kad dva mlada inženjera, Gian Paolo Dallara i Paolo Stanzani, kojima je Lamborghini povjerio tehničku stranu svojih automobila, pred svog šefa dolaze s novim projektom.
Umjesto klasične arhitekture s motorom uzdužno smještenim sprijeda, njihova vizija modernog GT auta temeljila se na V12 motoru postavljenom poprečno između sjedala i stražnje osovine, s mjenjačem i diferencijalom spojenim u bazu motora u jednom izljevu. Projekt, radno nazvan TP400, sa šasijom izrađenom od savijenog, zavarenog i dodatno izbušenog lima radi smanjenja mase, veliki gazda je na iznenađenje svojih inženjera - odmah odobrio. – Bit će to dobra reklama. A možda ih i prodamo pedesetak, rekao je tad Lamborghini. I pogriješio.
Šasija je vrlo brzo završena i u listopadu 1965. izložena na auto salonu u Torinu i narudžbe su već na neviđeno počele pljuštati. Među onima koji su u izloženom okviru vidjeli nešto zanimljivo bilo je i stručno oko torinskog krojača automobila Nuccia Bertonea. Koji je, čim je ugledao izloženu šasija, potražio Lamborghinija i bez uvijanja mu rekao: – Ja sam onaj koji će napraviti pravu cipelu za tvoju nogu.
Uslijedio je stisak ruke i avanturu je ušla u drugu fazu. Bertone je svoje vizije prenio Marcellu Gandiniju i uskoro su iz njegove olovke potekle prvi skice, a potom i konačni senzacionalni uradak - jedinstveni spoj agresivnosti, elegancije i zavodljivosti koji će s godinama postati neponovljiv po svojoj klasi i originalnosti.
Prvi Lamborghini koji je ime dobio po borbenim bikovima ujedno predstavlja i začetak tradicije, koja je i unatoč brojnim promjenama u vlasništvu nad tvornicom i markom nastavljena do današnjih dana. U horoskopskom znaku bika rođeni gazda Lamborghini bio je i veliki ljubitelj koride, a izbor imena Miura povezan je s njegovim štovanjem Eduarda Miure, velikog uzgajivača borbenih bikova, koji, tvrde znalci, nisu bili uobičajeni. Uz ogromnu snagu krasila ih je izvanredna inteligencija i zloća koju su iskazivali u borbi.
Prema Gandinijevim sjećanjima rad na Miuri bio je frenetičan. Od listopada do veljače radilo se svim danima u tjednu kako bi sve bilo spremno za Ženevu. I u samo četiri mjeseca prototip šasije pretvorio se u auto koji se na sajmu okitio lovorikama. Visok tek 106 centimetara s predivno skladnim i inovativnim linijama, pokretan motorom koji je projektirao bivši Ferrarijev inženjer Giotto Bizzarrini (12 cilindara, 24 ventila, 4 rasplinjača, 3929 ccm, 350 KS), bio je to ne samo najljepši, nego ujedno i tad najbrži serijski auto na svijetu.
Marketing je šezdesetih godina bio u povojima, ali Ferruccio je znao je kako pronaći put do kupaca. U tjednu kad se u Monte Carlu vozila F1 utrka parkirao je narančastu Miuru ispred kasina i izazvao pravu blokadu. Uskoro su počele pljuštiti narudžbe i umjesto pedesetak primjeraka od 1966. do 1973. proizvedeno ih je 764. Na dugoj listi poznatih osoba koje postali vlasnici Miure našli su se perzijski šah Reza Pahlavi, jordanski kralj Hussein, Dean Martin, Claudio Villa, Frank Sinatra, Rod Stewart, Miles Davis i Twiggy, a u godinama koje su slijedile želje iz djetinjstva ispunili su si Nicholas Cage, Jay Kay, Russell Crowe, dok ih Jay Leno ima dvije. Koliko ih je zapravo do danas ostalo na životu nije poznato, no prema nekim procjenama samo u rodnoj Italiji još ih je u pogonu tridesetak.
Miura, dakako, nije bila bez mana. Tvrdo kvačilo i mjenjač tražili su mušku ruku, a podizanje prednjeg kraja pri većim brzinama bilo je povezan s u njemu smještenim spremnikom, odnosno s količinom goriva u njemu. Prva evolucija stigla je 1969., s oznakom S, a uz veću konjicu (370 KS) prepoznaje se i po dodatnim kromiranim detaljima i izmjenama na instrument ploči. Najekstremnija i danas najcjenjenija verzija SV (sa 385 KS), stiže u doba naftne krize, 1971., kad unatoč brojnim zahtjevima kupaca, Lamborghini prekida proizvodnju i 15. siječnja 1973. sklapa posljednji primjerak prvog svjetskog suvremenog superautomobila.
Ukratko...
Pojava Miure na auto salonu u Ženevi bila je prava senzacija i svi su odmah krenuli hvaliti koncepciju i sjajne performanse, premda zapravo nitko nije ni vidio njezin motor, jer je Lamborghini poklopac stalno držao zaključan da se ne vidi da je pod njim tek balast, pošto inženjeri nisu stigli na vrijeme ugraditi pogonski sklop
V12 motor prve je Miure vodio do maksimalne brzine od 276 km/h te od nule do stotke za svega 6,7 sekundi (a u SV izdanju do 288 km/h i 6 sekundi)
Prednja svjetla u Miuru su stigla iz Fiata 850 Spider, a na njoj su sjajno izgledala, posebno s trepavicama u prvoj i S izvedbi (otpale su joj tek u zadnjem, SV izdanju)
Predivno skladnih i za svoje doba vrlo inovativnih i futurističkih linija, prva Miura je bila visoka svega 106 te široka 176 i duga 436 centimetara
Miura je odrala najbolji Ferrari svog doba i započela rat superautomobila koji traje i dan-danas
Kokpit je bio spartanski, ali s fino osmišljenim detaljima i ogromnim Jaegerovim brzinomjerom i okretomjerom ispred volana te šest manjih mjernih instrumenata na središnjoj konzoli