Malo je automobila kojima ljubitelji toliko zamjeraju već i samo postojanje kao što je Lancia Delta druge generacije, po prirodi potpuno drugačija od legendarne prethodnice. Udobnost je stavljena ispred sporta, nije bilo integralnog pogona ni pobjeda na relijima, pa je model brzo potonuo u zaborav. Brzim pregledom europskih automobilskih oglasnika lako ćemo uočiti da je danas broj Delti Integrale u ponudi znatno veći od svih izvedbi sljedeće generacije zajedno.
A konkretnu izvedbu kakvu ima Tomislav Medić iz Zagreba, s dvolitrenim atmosferskim benzincem, nismo našli ni na jednom oglasniku, što samo potvrđuje koliko je ovo rijedak automobil. I vlasnik nam potvrđuje da je u pet godina, koliko ima ovaj auto, vidio samo još nekoliko Delti II (neformalna oznaka, Lancia je model uvijek označavala samo malim grčkim slovom δ), a ni jednu 2.0. Nije poznato gotovo ništa o ranoj povijesti konkretnog primjerka, no po nekim se detaljima može zaključiti da je izvorno prodan u Hrvatskoj.
Vlasnik, poznat kao Medomanga, ili kraće Medo, iz dva je razloga zadovoljan rijetkošću modela. Kaže da su ga uvijek privlačili rijetki, neuobičajeni automobili i kako mu je ambicija da na svakom skupu na kojem se pojavi, bude jedini s određenim modelom ili izvedbom. A ova generacija Lancije posebno mu je prirasla srcu još od ratnih dana, kada se sa suborcima nalazio na Kupi. Jednog je dana njegov zapovjednik otišao u Zagreb preuzeti novi, naručeni automobil, Lanciu Dedru.
Kada se s njom vratio na ratište, u onom sumornom, neveselom okruženju, izgledala je kao svemirski brod, naznaka nekih drugih, boljih vremena. Kada mu se 2008. pružila prilika kupiti Dedru, ta mu se ratna slika vratila u sjećanje i potaknula istinsku ljubav prema Lanciji. I učinila ga jednim od, slobodno možemo ustvrditi, rijetkih ljubitelja te marke koji je doživljava u cjelini, a ne samo preko sportskih i reli uspjeha, koji su tek djelić jedne mnogo kompleksnije priče.
Poput mnogih ljubitelja klasika, počeo je gomilati aute, imao je dvije Dedre, Ypsilon, ali i nekoliko Fiata - Coupe, Cromu i Tipo DGT. Kada je došla pandemija i promijenile su mu se životne okolnosti, riješio se svih tih automobila i nabavio ovu Deltu.
Kao jedan od pokretača zagrebačke scene kolekcionara autića i veliki entuzijast svih tipova klasičnih vozila, godinama je sa svojim autima prisutan na različitim susretima, no obično na rubu, tek je lani dočekao da mu automobil napokon i službeno postane oldtimer. Kaže da mu sada slijedi učlanjenje u neki klub i malo intenzivnije sudjelovanje.
No ni u običnom prometu ne štedi auto, u pet je godina napravio tridesetak tisuća kilometara, vozeći ga do lokacija poput Herceg-Novog, Osijeka ili Trsta. Društvo mu najčešće pravi mlađa kći Vanja, za koju Medo kaže da je plakala za svakom ranijom Lancijom koju bi prodao.
Kako bi sve bilo u stilu, u unutrašnjosti su detalji uređeni u prepoznatljivim talijanskim bojama, a za atmosferu se brinu dva pomno odabrana CD-a s izborom glazbe od Pavarottija do Jovanottija. Ovaj model nudi odlične performanse, može potegnuti i preko 200 km/h, no impresionira što to radi uz visoku razinu udobnosti i uz vrlo malo buke. Delta će uskoro okrenuti 200.000 kilometara, a zahvaljujući majstoru i prijatelju Alenu, mehanički je u tip-top stanju. Dakako, mnogo dijelova dijeli s Fiatima i Alfama, što ih čini dostupnima i cjenovno pristupačnima.
Do lani je najveća mana ovog automobila bio lak krova i poklopca motora, no ljetos mu je, nažalost u međuvremenu preminuli prijatelj Drago, legendarni splitski autolakirer, bez pitanja uzeo auto i odvezao ga na uređenje, ne mogavši ga više takvog gledati. To je dobar primjer entuzijazma koji ovaj rijedak i zanimljiv automobil sve više izaziva među ljubiteljima. Možda je ipak došlo vrijeme da svi shvate kako povijest Delte nije stala s HF Integrale.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....