Mercedes-Benz 170 S iz 1950. Dragana Partala iz Velike Gorice nije nepoznat na domaćoj oldtimerskoj sceni, bio je izložen i u ugašenom zagrebačkom muzeju oldtimera Ferdinanda Budickog, no tek se ove godine počeo intenzivnije pojavljivati na susretima, a mnogi ne znaju fascinantnu priču koja stoji iza njega.
Drago, kako većina zove gospodina Partala, ovaj je automobil kupio prije čak pedeset i pet godina, davne 1970. Znamo za slučajeve automobila koji su dulje od toga u vlasništvu neke obitelji, kroz više generacija, no ovo je jamačno jedan od primjeraka koji je najdulje u vlasništvu iste osobe. I nije jedini takav u obitelji Partalo!
Roditelji su imali jedan od prvih automata za sladoled u Zagrebu, što je tih godina bio pravi hit. Stariji brat Mladen prvi se zaljubio u klasične automobile te svoj, identičan model, kupio nekoliko mjeseci ranije, no taj primjerak već pola stoljeća nije na cesti. Mladenov sin Goran polako ga restaurira, pa ga možda za koju godinu vidimo i u ovoj rubrici. Kada je pak ovaj 170 S, o čijih se prvih dvadeset godina ne zna gotovo ništa, pronađen u Rijeci, otišli su po njega, a tada devetnaestogodišnji Drago još je nekoliko godina vraćao pozajmicu obitelji, uz školovanje radeći kao sakupljač čaša u tada najpoznatijoj zagrebačkoj diskoteci, Saloonu.
Nakon odsluženja vojske, s prijateljem je otvorio automehaničarsku radionicu u Ilici te u njoj uređivao i ovaj automobil. Zanimljivo, na Badnjak 1970. imao je jedini sudar s njim, na Maksimirskoj, no gotovo bez posljedica – što se ne bi moglo reći za Fiću s kojim se sudario.
Tragovi jednog benignijeg incidenta zato su još vidljivi. Dragin susjed, dječak star oko 5 godina, gledao ga je kako šarafi po autu te mu je, kada je otišao na ručak, odlučio pomoći – mali je majstor uzeo čekić i počeo lupati po kućištu svjetla, da ga “popravi.” Čak i ako 170 S jednom doživi kompletnu restauraciju, bilo bi lijepo da ova nesavršenost ostane na njemu, kao uspomena. Najbliže pojmu restauracije auto je bio davne 1976., kada je uređena električna instalacija, popravljen lim, promijenjen dio kože i zamijenjen motor.
Izvorni je već bio u lošem stanju i puno trošio, te je Drago privremeno, na gotovo pola stoljeća, pokazat će se, ugradio dizelaša, također od modela serije 170. S tim motorom auto nije više bio toliki gušt, te ga je sve manje i manje vozio, uz višegodišnje pauze među registracijama, no sve je vrijeme bio kod njega i u voznom stanju. Pri selidbi iz Zagreba u Veliku Goricu pogubilo se nešto dijelova, no kad je prikupio zamjenske, u podrumu je reparirao i složio originalni motor, pa ga ponovno dijelom razmontirao, jer su vrata bila preuska, te je zimus napokon vraćen u auto.
To je ponovno rasplamsalo strast, te je Drago ove godine napravio oko 6000 km, gotovo trećinu ukupne kilometraže otkada ga ima.
Sve je bitno na automobilu izvorno, tek uz nekoliko iznimaka. Žmigavci su od VW Bube, jer još nije uspio pronaći originalne. Ratkape su vjerojatno od kasnijeg modela, Pontona, no bile su na autu kada ga je kupio. Retrovizori su također zamjenski i drugog oblika, a umjesto izvorne ručice prtljažnika, koju ima, stavio je onu s većeg modela 300, jer mu se više sviđa.
Tek je pri radovima ove zime otkrio da je tvornička boja bila tamnoplava, kod njega je uvijek bio u crnoj ili crno-zelenoj kombinaciji. Nekoliko je puta lakiran, posljednji put prije petnaestak godina za snimanje filma zloglasnog Uwea Bolla o Maxu Schmelingu, u kojem ga je slavni boksač vozio. Mercedes je bio statični rekvizit i u nekim domaćim produkcijama, no najveći mu je filmski trenutak slave bila uloga u nastavku legendarnog “Velikog bijega” iz 1988., u kojem ga je vozio osobno Christopher Reeve, slavni filmski Superman, a Partalo ga je podučavao trikovima i specifičnostima vožnje.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....