Poslijeratni period bio je iznimno težak za njemačku autoindustriju, a posebno za BMW. Popularno nazvani “Baroque Angels” modeli poput limuzine 502, tehnički su bili na razini konkurencije, 507 roadster je imao odličan imidž, ali Bavarci su plaćali danak stilski zastarjelim automobilima i BMW se teško dizao s poda na koji su ga bacila ratna zbivanja. Modeli su izgledali previše predratno, proizvodnja je bila skupa i novac se gubio svakim prodanim primjerkom.
Jedini modeli koji su krajem pedesetih donekle uspijevali održavati tvrtku na životu bili su malena Isetta i sportski 700. Bavarski inženjeri i dizajneri imali su na radnim stolovima nekoliko novih modela, ali nažalost nije bilo novaca za njihovu realizaciju. Kriza je koncem 50-ih dosegla vrhunac i BMW došao na rub bankrota.
Daimler-Benz, koji je u to vrijeme bio najveća njemačka automobilska tvrtka, bacio je oko na Bayerische Motoren Werke. U Stuttgartu nisu imali za cilj ubijanje konkurencije jer BMW tih godina nije imao čime parirati Daimleru. Plan je bio iskoristiti pogone BMW-a za izradu karoserija za automobile Mercedes-Benz.
Na čelu tadašnje uprave BMW-a bio je Hans Feith. Naoružan bilancama i izvještajima 9. prosinca 1959. izašao je pred odbor s prijedlogom koji je više sličio na ultimatum. Ili bankrot ili prodati tvrtku Daimler-Benzu. Feith je bio i predstavnik Deutsche Banke, koja je slučajno bila jedan od glavnih vjerovnika BMW-a.
Isto tako, Deutsche Bank je bila jedna od najvećih zagovornika prodaje budućem najvećem rivalu. Kada je već izgledalo da će nakon četiri desetljeća zaštitni znak BMW-a završiti u muzeju, sastanak odbora prekinut je neposredno pred glasanje o konačnoj odluci.
Nekoliko nezadovoljnih dioničara uspjelo je dobiti odgodu, a jedan od tih dioničara bio je Herbert Quandt. U početku se industrijalac koji je iz Drugog svjetskog rata izašao bogat zahvaljujući ugovorima s vojskom i izrabljivanju nacističkih zatvorenika, zalagao za preuzimanje od strane Daimlera (u kojem je imao 10% dionica), ali protivljenje sindikata i radnika natjerali su ga na promjenu mišljenja. Suprotno savjetima svojih bankara, Quandt je potiho povećavao svoj udio u tvrtki, a nakon što se broj njegovih dionica s 30 popeo na gotovo 50 posto, osigurao je sporazum s državom o kupnji BMW-a.
Modeli koji su na papiru već temeljito bili razrađeni, zahvaljujući novom vlasniku i ulagaču, počeli su oživljavati. Preokret u vlasničkoj strukturi pratio je i novi pristup izgledu, i nastala je “Neue Klasse” (Nova klasa) koja će postati osnova za sve moderne BMW automobile. Revolucija je započela s modelom koji je ponio oznaku 1500 za čiji su izgled zaslužni dizajneri Wilhelm Hofmeister i Giovanni Michelotti.
Predstavljen na salonu u Frankfurtu 1961. novi BMW zapanjio je prisutne svojim nekonvencionalnim linijama koje su predstavljale vještu kombinaciju klasike i moderne. Izloženi prototip predstavljao je konačnu izvedbu, ali proizvodne trake nisu bile spremne i pozitivna reakcija publike kao i brojne narudžbe, Bavarce su dovele u slatke poteškoće. Unatoč ubrzanom ritmu prvi modeli isporučeni su tek u rujnu 1962. s motorom oznake M10 kojeg je projektirao barun von Falkenhausen. Motor koji je postao rodonačelnikom obitelji čiji će potomci pronaći primjenu ostalim modelima Neue Klasse, ali i šire.
Bio je to početak uspona. Dvije godine od lansiranja modela 1500, četverovratnog sedana, na tržištu se pojavio model 1800 kojim je BMW samo potvrdio reputaciju proizvođača koji ide u korak s vremenom. Quandtovo ulaganje pokazalo se dobrim poslovnim potezom jer nakon godina u kojima su bilježeni samo minusi, 1962. tvrtka je završila u plusu s prometom od 294 milijuna maraka, a godinu kasnije zahvaljujući rastu prodaje za 47%, promet je dosegao 433 milijuna maraka i BMW je prvi put nakon 20 godina svojim dioničarima mogao isplatiti dividendu.
Quandt, poklonik politike decentralizacije, ostao je u sjeni, a upravljanje poslovanjem kompanije prepustio stručnjacima. Eberhard von Kunheim koji je na mjesto generalnog direktora stigao 1969., nastavio je dizati reputaciju i cijena više nije bila ključni detalj u osvajanju kupaca. Politika kojom će BMW vrlo brzo postati najveći suparnik Mercedesa.