Odrastajući u Petrinji, mladi je Franjo Tomić učio o automobilima preko vrećica šećera s raznim modelima na omotu, koje mu je otac donosio s putovanja. To je odredilo njegov ukus, pa mnogo godina kasnije, kao umirovljenik, posjeduje lijepu i raznovrsnu kolekciju klasičnih automobila u raznim fazama uređenja, s naglaskom na modele iz pedesetih i šesdesetih godina.
Preselio se na staro seosko imanje u okolici Velike Gorice, kako bi imao veliku garažu i prostor za rad na svojim ljubimcima. No, sve donedavno među njima je nedostajalo ono najbitnije, prva ljubav. Otac je vozio Moskvič 407, a kada je otišao motor, osamnaestogodišnji je Franjo kupio drugi primjerak, s planom da naposlijetku oba voze.
Umiješao se, međutim, život, došli su neki drugi automobili, pa rat i odlazak iz Petrinje, u kojoj je morao ostaviti svoj Mercedes-Benz 170 S-D. S godinama, počeo je pomalo nabavljati one modele kakve je obožavao kao dječak, no među njima, donedavno, nije bilo ovog Moskviča.
Dakako, riječ je o marki koja kod nas nije na cijeni, a ono malo preživjelih su isključivo kasniji modeli. Mada seriju 402/407/403 često viđamo na starim fotografijama naših gradova, ti su auti brzo nestali s prometnica, pa ih se ljudi rođeni nakon sedamdesetih uglavnom slabo ili nikako sjećaju.
Na našoj ih oldtimer sceni do ove godine uopće nije bilo, osim povremenih posjeta vlasnika iz Mađarske i drugih istočnih zemalja. Obzirom na to, ni Tomić se nije nadao da bi ga mogao pronaći, sve dok prije desetak godina nije počeo pričati s majstorom koji mu je radio fasadu. Čovjek je bio iz Đakova i rekao mu je da ondje postoji jedan 403IE (slova su oznaka izvoznog modela) iz 1965., na kojem je restauracija započela pa stala.
Priča od tada pa do izlaska Moskviča na cestu podsjeća nas na “Alkemičara” Paula Coelha – kao da se čitav svijet urotio da auto ipak, uza sve prepreke, završi kod Franje.
Tada, naime, nije uspio doći do vlasnika, no auto se pojavio u oglasima prije sedam, osam godina, u pogrešnom trenutku, kada ga zbog selidbe na svoje seosko imanje nije mogao uzeti. No, kada je početkom 2023. ponovo oglašen, više nije bilo dileme, kupio ga je na neviđeno.
Sa šlepom je otišao u Đakovo, stigao onamo po noći, natovario auto i kutije s dijelovima te tek drugo jutro, kada je dovezao auto u radionicu u Sisak, zapravo vidio što je kupio. Radilo se o primjerku na kojem jest započeto uređivanje, no na kojem je još štošta nedostajalo.
Odmah je krenuo s nabavljanjem koječega po Europi, uključujući i čitav auto za dijelove, nabavljen u Slovačkoj. Najzanimljivije otkriće ipak je imao u Rijeci, gdje se interesirao oko nekih dijelova za jedan od svoja dva Citroën Traction Avanta, samo da bi otkrio kako je prodavačev otac do devedesetih imao servis Moskviča. Otkupio je sve preostale dijelove, uključujući čak i jedan čitav 408.
Ovaj je 403 vjerojatno od prvih dana bio u Slavoniji, a u Đakovu je bio registriran sve do 1996. Izvorno je bio za model mnogo karakterističnije svijetlo plave boje, no prethodni ga je vlasnik lakirao u vrlo atraktivnu crvenu, pa je Tomić odlučio zadržati tu boju. Uredio je i interijer u crvenoj, s bijelim detaljima, prema vlastitoj ideji.
Nakon što mu je krojačica sašila stranice, sam ih je postavio, a nakon što mu se razbolio električar, odvažio se i na postavljanje kompletne električne instalacije. Tijekom dvogodišnje restauracije upoznao je mnoge zanimljive ljude, poput vlasnika privatnog muzeja u Slovačkoj, te saznao štošta o regionalnoj i europskoj sceni ljubitelja Moskviča.
Ove je godine već bio na nekoliko susreta i izložaba, oduševivši se što auto u laganoj vožnji troši upola manje nego što je predviđao. Na susretima mu društvo sve češće pravi i kćerka Mia, koja vozi Renault 18, a i sestra rado ide s njim. Svo troje su među onim oldtimerašima koji se vole i obući u skladu s vremenom proizvodnje vozila ili čak u tradicijske nošnje. Ukratko, oldtimeri su im način života, a ako su i vama, onda će vam ovaj Moskvič svakako biti među autima koji će vam privući najviše pažnje, kada ga uočite na nekom susretu.
Sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....