Gledajući automobilizam unatrag, 1980-e godine mnogima su i danas sinonim za najbolje automobile ikada viđene na cestama. Bilo je to vrijeme kada se stremilo brzini, kada je tehnologija u službi performansi ubrzano napredovala i kada su automobili postajali sve važniji dio identiteta i životnog stila.
I na našim cestama počeli su se pojavljivati modeli koji nisu služili samo za prijevoz, nego i za užitak u vožnji, a pritom nisu nužno morali biti skupi. Sportski mali automobili tzv. „hot hatch“ klase doživljavali su svoj zlatni period, a modeli poput Forda Fieste XR2, Fiata Una Turbo, Volkswagena Golfa GTI-ja ili Opela Kadetta GSi izazivali su pravu pomamu.
Jedan od automobila koji je obilježio to razdoblje bio je i Peugeot 205 GTI – malen, lagan i iznimno zabavan. No, iza njegove slavne reputacije krije se i jedna rijetko ispričana i gotovo zaboravljena priča o ekstremnoj verziji koje se danas sjećaju tek okorjeli entuzijasti.
Peugeot je, dakle, već imao snažan adut u obliku spomenutog modela 205 GTI 1.6, ali tržište je tražilo još više – više snage, više adrenalina i više prestiža. Iako je 205 GTI vrlo brzo stekao reputaciju okretnog i zabavnog automobila početkom 1980-ih, prvi rezultati u pogledu snage, performansi i prodaje nisu u potpunosti ispunili očekivanja.
Razlog je bio jednostavan: 1,6-litreni atmosferski benzinski motor sa 105 konjskih snaga nudio je solidne performanse, ali je konkurencija u međuvremenu podigla ljestvicu. Golf GTI i Renault 5 GT Turbo nudili su više snage i agresivniji karakter, pa je Peugeot morao reagirati. Plan je bio razviti snažniju serijsku verziju, no inženjerima u Sochauxu bilo je jasno da bi takav projekt potrajao najmanje dvije godine – luksuz koji si marka tada nije mogla priuštiti.
Spas je stigao iz sportskog odjela Peugeot Talbot Sport. U suradnji s renomiranim trkaćim odjelom razvijen je poseban paket za povećanje snage – PTS 125 (Peugeot Talbot Sport 125). Umjesto potpuno novog modela, Peugeot je kupcima ponudio opciju da svoj 205 GTI pretvore u znatno snažniji i ekskluzivniji automobil.
Kako bi se povećala snaga 1,6-litraša, provedene su brojne tehničke dorade. Ugrađena je modificirana glava motora, nova bregasta osovina s većim ventilima te su optimizirani usisni i ispušni kanali. Sve to omogućilo je viši stupanj kompresije i znatno bolje „disanje“ motora. Rezultat je bio impresivan za to vrijeme: 125 konjskih snaga pri 6.900 okretaja u minuti i 140 Nm okretnog momenta dostupnog pri 4800 okretaja.
Takav Peugeot 205, poznat kao 205 PTS 125, ubrzavao je od 0 do 100 km/h za 8,5 sekundi i postizao najveću brzinu od 205 km/h – brojke koje su u to vrijeme bile rezervirane za znatno veće i skuplje automobile. No, ova verzija imala je i jednu posebnost: nije se proizvodila serijski.
Kit PTS 125 bio je dostupan između 1984. i 1986. godine i morao se ugraditi u ovlaštenom, homologiranom servisu. Automobil nije izlazio iz tvornice s ugrađenim paketom, što ovu verziju čini još rjeđom i posebnijom. Procjenjuje se da je proizvedeno oko 18.000 kompleta, iako točan broj nikada nije službeno potvrđen.
Već 1986. godine Peugeot je razvio vlastiti serijski unaprijeđeni 205 GTI sa 115 KS, a nedugo potom stigla je i legendarna izvedba s 1,9-litrenim motorom i 130 KS. Time je potreba za PTS 125 paketom nestala, a ova „poluslužbena“ verzija pala je u zaborav.
Danas je Peugeot 205 PTS 125 rijedak dragulj među kolekcionarima i jedan od najzanimljivijih podsjetnika na doba kada su mali automobili nudili čistu vozačku strast – bez elektronike, bez kompromisa i s karakterom kakav se rijetko viđa, pod svaku cijenu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....