Kakve su to samo bile godine... 1980-te bile su zaista nešto posebno u svijetu automobila. Naime, većina proizvođača ponudila je tržištu beskompromisne sportske modele gradske i kompaktne klase koji su se za pristupačan novac malom masom i snažnim motorima mogli nositi s puno skupljim sportskim coupe modelima.
Neki od najvažnijih protagonista te ere stizali su iz Francuske - vrhunski upravljiv Peugeot 205 GTI 1.6/1.9 (1984–1994) sa 105 do 130 KS te brz kao metak Renault 5 GT Turbo sa 115 KS (1985–1991). Naravno i Nijemci su imali svoje čuvene predstavnike - kultni VW Golf 1.8 GTI 16V "Dvojka" (1986–1992) sa 139 KS, Opel Kadett GSI 16V (1987–1991) 115 do 150 KS te Ford Fiesta XR2 (1981–1989) s atmosferskim 1,6-litrašem od 96 do 110 KS.
Japan su zastupali Honda Civic modeli s nevjerojatno izdržljivim 1,6-litrenim atmosfercima koji su se "vrtjeli beskrajno", kao i primjerice Suzuki Swift GTI kojeg je pogonio 1,3-litreni atmosferski 4-cilindraš od 101 KS (1986–1990), za vožnju nevjerojatno okretan i brz gradski automobil.
Boje Italije su tada zastupali Lancia Delta HF Turbo (1983–1986) s 1,6-litrenim turbo motorom od 105 KS te Fiat Ritmo 105 TC sa 105 KS iz 1,6-litrenog atmosferca, međutim ovo je priča o jednom drugom gradskom Talijanu male mase i snažnog motora - Fiatu Uno Turbo i.e.
Četiri desetljeća prošlo je od trenutka kada je Fiat predstavio prvu generaciju koja će zauvijek promijeniti percepciju kompaktnih automobila, a Uno Turbo i.e. je postao ikonom 1980-ih i 1990-ih, kombinirajući praktičnost gradskog auta s adrenalinskim sportskim performansama.
Mali Uno s dodatkom Turbo "i.e." (elektroničko ubrizgavanje goriva) predstavljen je 1985. godine kao "top gun" model u ponudi i postizao je 105 KS.Ujedno je Fiat Uno Turbo i.e. i prvi Fiatov model s turbopunjačem, a sama tehnologija, bez pretjerivanja, potječe iz iskustava Ferrarija iz tog vremena s turbomotorima u Formuli 1.
Sam je 1,-3 litreni motor od 69 KS već bio ugrađivan u Ritmo i Uno 70 SX, a za ovu je priliku oplemenjen s dvije "centraline" - Bosch elektroničkim ubrizgavanjem u više točaka (otud i oznaka Iniezione elettronica, odnosno i.e.), kao i Magneti Marelli elektroničkim paljenjem te IHI vodom hlađenim turbopunjačem s hladnjakom stlačenog zraka i maksimalnim tlakom od 0,7 bara.
Kao rezultat te vrhunske tehnologije Fiat Uno Turbo i.e. postizao je 105 KS pri 6500 okretaja u minuti i 150 Nm pri 3200 okretaja. Ti podaci, naročito danas, ne obaraju s nogu, no s težinom od tek 845 kilograma Fiat Uno Turbo i.e. je 100 km/h iz stajanja hvatao za okruglih osam sekundi i mogao potegnuti do 200 km/h.
Kočioni sustav je kapacitiran za puno mišića najbržeg Una, sa samoventilirajućim diskovima od 240 mm sprijeda i 227 straga. U verziji Antiskid, predstavljenoj 1987. godine, postojao je svojevrsni rudimentarni ABS koji je djelovao na prednje kotače, ali s upitnim radom tako da ga je većina vlasnika odlučila deaktivirati.
Karakteristični "kockasti" dizajn, sportski ukrasi na karoseriji i Turbo oznake učinili su ga željom svih vozača diljem Europe koji su željeli gradsku jurilicu s karakterom. Kako bi bio što lakši, primjerice, vrata prtljažnika izrađena su od stakloplastike, dobio je prednje maglenke te maleni spojler na kraju krova, te karakteristične Cromodorine alu naplatke od 13 cola ukrašene Abarthovim škorpionom na poklopcima s gumama 175/60.
Kabina Uno Turba bila je sportska sa sjedalima u crveno-crnim tonovima, a pažnju privlači i "bogata" instrumentna ploča Veglia-Borletti, koja također uključuje turbo manometar te indikatore tlaka ulja i temperature te temperaturu rashladne tekućine.
Skala brzinomjera završavala je na 240 km/h, a sportski je bio i četverokraki upravljač na kojem su se isticao crveni natpis "Uno Turbo". Opcionalno, od 1986. godine model se mogao naručiti i sa (za 1980-te godine spektakularnom) digitalnom pločom instrumenata. Njegova okretnost, brzina, vrhunska upravljivost, precizno vođenje i karakterističan zvuk turbo motora osvojili su ljubitelje sportskih modela naprečac.
Danas, 40 godina kasnije, Fiat Uno Turbo i.e. ostaje legenda među kolekcionarima i auto-entuzijastima. Restaurirani primjerci sve su vrjedniji, a nostalgija za ovim automobilom i dalje raste, pa tako rastu i cijene "preživjelih" urednih primjeraka - danas i do 20.000 eura.
Četiri godine kasnije stigao je redizajnirani model, bolji po performansama i moderniji, ali ipak bez aure prve, inicijalne generacije. Uno Turbo i.e. sretan ti 40 rođendan!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....