Legendarna borba za F1 naslov 1976.

Sezona F1 u kojoj je playboy porazio štrebera

Kako Hollywoodu stvarna događanja u dramatičnoj i kontroverznoj F1 sezoni u kojoj je James Hunt nadmašio Nikija Laudu za tek jedan bod nisu bila dovoljno dobra za film, prisjećamo se što se tad stvarno događalo
U filmu prikazani kao smrtni neprijatelji, u stvarnom životu bili su dobri prijatelji. A "robot" Lauda znao se i smijati, popiti i ganjati žene. Doduše, samo nakon utrka i nikad toliko kao Hunt...
 DPPI, Arhiva AK

Udarna filmska atrakcija u kinima diljem svijeta ovih je dana film Rush, u nas preveden kao Utrka života, dvosatni ep inspiriran stvarnim događajima iz svijeta Formule 1, jednim od najvećih rivalstava, odnosno jednim od najvećih dvoboja u povijesti sporta. Za one koji ne znaju o čemu je riječ, eto kratkog pojašnjenja: slavni vozači Formule 1 portretirani u sklopu filma su Niki Lauda i James Hunt, a sezona je 1976., jedna od najnapetijih i najkontroverznijih ikad.

POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU

No, po čemu su taj dvoboj i ta sezona zapravo toliko posebni? E, pa, ako vam se ne da googlati ili čitati povijest Formule 1, ukratko ćemo vas podsjetiti - Niki Lauda kao vječni štreber i James Hunt kao vječni playboy, dijelili su nekoliko zajedničkih afiniteta - onaj prema ženama, i onaj prema naslovu svjetskog prvaka u Formuli 1. Po filmu je njihovo rivalstvo žestoko neprijateljstvo, koje se 1976. razbuktalo u nevjerojatnim proporcijama, pa i dovelo do vrlo ružnih posljedica. No to je hollywoodska verzija. Hunt i Lauda, bili su na stazi, dakako, rivali, no ni na njoj ni izvan nje nikad nisu bili neprijatelji. Štoviše, u stvarnom životu i unatoč različitim karakterima ne samo da nisu mrzili jedan drugog nego su čak bili dobri prijatelji, od samih početaka, pa sve do samog kraja karijere. No, što se, dakle, stvarno dogodilo te nezaboravne, iznimno dramatične i doslovno do zadnjeg kruga neizvjesne sezone.

Lauda je u tu sezonu ušao u Ferrariju 312 T2, kao branitelj naslova, dok je Hunt iz nekonkurentnog bolida upravo ušao u McLaren M23D. Mirni austriski perfekcionist bio je i unatoč tome apsolutni favorit, dok je neosporno brzi Hunt i onda u javnosti gotovo više no kao vozač bio poznat kao veliki ženskaroš i ljubitelj ludih provoda začinjenih neograničenim količinama alkohola i droge.

DPPI, Arhiva AK

- On bi uvijek prije utrke bio u adrenalinskom stanju. Dok su drugi vozači pokušavali smiriti svoj puls, on bi pušio cigaretu za cigaretom, te bi od napetosti prije ulaska u bolid najčešće i povratio. Nikada se ne bi sjećao prvih nekoliko krugova koliko bi bio uzbuđen, a nakon završetka vožnje, odmah bi otišao na kakav tulum, ispričao je svojedobno Jochen Mass, koji je i sam te godine bio na stazi.

DPPI, Arhiva AK

Lauda je sjajno krenuo i poveo u prvenstvu s dvije pobjede i jednim drugim mjestom u prve tri utrke. Hunt je slavio u četvrtoj, u Španjolskoj, ali je diskvalificiran, jer je njegov bolid bio širi od dozvoljenog, pa na konto drugoplasiranog Laude stiže još jedna pobjeda, a Austrijanac slavi i na sljedećim utrkama u Belgiji i Monacu. Potom završava kao treći u Švedskoj, te u Francuskoj, nakon što je na stazi ponovno brži od Hunta odustaje zbog kvara, no njegova prednost nakon 8 od 16 utrka već je ogromna i gotovo nitko više ne vjeruje da neće obraniti naslov. Osim možda Hunta, koji tad pobjeđuje na domaćem terenu u Velikoj Britaniji, a dobiva natrag i bodove iz Španjolske (McLaren se žalio i izborio odluku da višak od 1,8 centimetara na bolidu nije konkurentna prednost, što je Enzo Ferrari proglasio skandaloznom nepravdom, a padale su čak i optužbe da je McLaren do oprosta zapravo došao podmićivanjem).

Ipak, Lauda tad i unatoč svemu tome ima velika 52 boda, točno dvostruko više od Hunta. No, tad u kalendaru na red dolazi Njemačka, legendarni Nürburgring. Prije utrke Lauda tamo zbog loših sigurnosni uvjeta na stazi traži odgodu utrke, no za tako što ne dobiva podršku dovoljnog broja drugih vozača. Utrka ipak kreće i Lauda iz i danas još nepoznatog razloga izlijeće sa staze, udara u zid, pri čemu mu se auto zapalio, a potom ga udaraju još dva bolida. Iz gorućeg auta, riskirajući vlastite živote, u zadnji ga čas spašavaju drugi vozači. S teškim opekotinama, još uvijek svjestan, odlazi u bolnicu, gdje dobiva čak i posljednju pomast, jer ni liječnici nisu vjerovali da će preživjeti noć. I to ne zbog opekotina trećeg stupnja nego zbog trovanja krvi i štete na plućima nastale udisanjem otrovnog dima.

DPPI, Arhiva AK

No, Lauda ne samo da je preživio nego se na stazu još u bolovima i zavojima senzacionalno vratio u Monzi nakon samo tri propuštene utrke i još uvijek dva boda prednosti pred Huntom. Na utrci pobjeđuje Hunt, no Lauda, koji pod kacigom još ima rane iz kojih curi krv, stiže do gotovo nevjerojatnog četvrtog mjesta. Uz to Hunt potom gubi i bodove iz Britanije (jer se nakon prekida utrke, prije ponovljenog starta u ozbiljno oštećenom bolidu kontra pravila prečicom vratio u boks, na što se žalio Ferrari) i Lauda opet vodi velikih 17 bodova. No, prednost se nakon Kanade smanjuje na 8 bodova, nakon Amerike na samo 3 i očito je da će o prvaku odlučiti posljednja utrka u Japanu. Tamo vozače na startu dočekuje pravi potop, protiv voženja utrke su i Lauda i Hunt, no zbog televizijskog prijenosa ona se ipak održava. Vozi se gotovo na slijepo, a nakon samo dva kruga Lauda odlučuje odustati, jer smatra da se taj rizik ne isplati. Huntu za naslov tad treba bar treće mjesto, do kojeg jedva dolazi nakon lude vožnje u posljednjih nekoliko krugova, ali u cilj ulazi vidno razočaran.

Naime, da je odradio sve što treba nije znao sve dok mu to nije rekao šef momčadi, što se, uostalom, dobro vidi i u filmu Utrka života. Koji je, valja ipak priznati, i mimo napuhanog neprijateljstva i drugih manjih pogrešaka ipak dobar podsjetnik na to surovo doba Formule 1, koja se tad vozila na brzim i po život opasnim stazama i bolidima. U kojima su, čini se, sjedili vozači, i to ne samo Hunt i Lauda, sazdani od bitno kvalitetnijeg materijala no ovi današnji.

DPPI, Arhiva AK

Ron Howard:
"Ne volim aute, ni F1, ali volim snimati filmove o herojima"

Redatelj ovjenčan sa dva Oscara, u ekskluzivnom intervjuu priznao nam je da ga od utrka više zanimaju ljudi i da od Hunta ipak više voli Laudu

Naš talijanski suradnik Gian Luca Pellegrini prije premijere filma uspio je nakratko popričati i s Ronom Howardom, redateljem najaktualnijeg današnjeg kino hita.

Više od tri godine posvetili ste pripremi i snimanju filma. Krije li se iza toga i strast za utrkama Formule 1?

– Volio bih reći da, ali lagao bih, jer nisam obožavatelj ni Formule 1 ni automobila općenito. Nikada u životo nisam kupio niti neki sportski niti kakav skupi auto. Primjerice, trenutno se po Los Angelesu vozim u električnom Fiatu 500.

Odakle onda interes za priču o Laudi i Huntu?

– Moj prijatelj George Lucas, koji je pravi F1 fan, pričao mi je o tom dijelu povijesti Formule i to mi je zazvučalo jako zanimljivo i uzbudljivo i odmah sam s Peterom Morganom počeo raditi na scenariju. Lauda i Hunt bili su toliko različiti, da nam je to olakšalo kreiranje likova, a ambijent Formule 1 toliko je originalan, ekstreman, da u njemu svaka osobnost likova još više dolazi do izražaja. Za mene je to bio dodatni motiv, jer volim raditi filmove koji govore o profesionalnim izazovima bez obzira radi li se o vatrogascima, novinarima ili vozačima. Tada stvarno nisam znao puno o Formuli 1, ne znam zapravo ni sad, ali mogu vam priznati da nisam znao ništa ni o astronautima kada sam krenuo raditi Apollo 13.

Za koga biste rekli da vam je karakterom bliže - Lauda ili Hunt?

– Nemam ni približno toliko natjecateljskog duha kao Lauda, ali na određeni način on mi je bliže. Mislim da sam kao i on smiren i metodičan u svom radu. On je svoju vještinu razvijao s vremenom i radom doveo do vrhunca. Na drugoj strani Hunt je bio adrenalinska bomba i sve je u životu radio nagonski.

U filmu ste se koncentrirali na ljudske odnose, a ne na automobile i utrke...

– Filmovi o automobilskim utrkama teško ulaze u kategoriju filmskih remek-djela. Frankenheimerov film Grand Prix i Katzinov Le Mans nisu loši. No, oni su se u svom radu usmjerili isključivo na aspekt same utrke, dok je moja želja bila analizirati ljudske strane likova uz dozu humora i primjesu drame.

U konačnici, govori li vaš film o strahu ili hrabrosti?

– Kad bolje promislim, glavna tema je ambicija, želja za dokazivanjem što je nužno ako želite nadvladati strah i u konačnici uspjeti. No, istodobno filmom sam pokušao pokazati jednu strašnu stvar - koliko su neki ljudi zapravo za uspjeh ponekad spreman riskirati i vlastiti život.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. svibanj 2024 18:22