Koncem osamdesetih u bilancama Fuji Heavy Industries pojavile su se negativne brojke. Posebno se to odnosilo na auto sektor, odnosno Subaru, koji je do kraja 1989. godine zabilježio pad prodaje za nevjerojatnih 15 posto, a iduće godine to se pretvorilo u gubitak veći od 500 milijuna dolara.
Uznemirilo je to i bankare koji su pratili FHI i u potragu za izlazom iz neugodne spirale uključen je Nissan koji u svom portfelju imao preko 4 posto dionica tvrtke Subaru. Uprava Nissana instalirala je jednog od svojih direktora, prepustila niz unosnih poslova koji su zaustavili pad profitne marže, no, to nije bilo dovoljno...
Tvrtka iz Yokohame tih je godina dominirala prvenstvima na kružnim utrkama Azije i Oceanije. Sportski uspjesi koje je nizao Skyline R32 GTR kojeg je australski tisak prozvao Godzilla, pogurali su i prodaju cestovnih vozila Nissana na sam vrh.
Poučeni tim iskustvom šefovi Subarua u natjecanjima su uvidjeli način kojim bi svoje automobile učinili vidljivijim i poželjnijim kupcima u Japanu, ali izvan njega. Sport se nametao kao idealan okvir za promociju, a reli je bio logičan izbor jer Subaru World Rally Team Japan već je postojao.
Njegov idejni začetnik bio je Noriyuki Koseki koji je kasnih šezdesetih u rodnom Japanu osnovao auto klub i utrkivao se za upravljačem Subarua 360. Maleni hatchback s motorom straga u trkaćem izdanju privukao je pažnju šefova FHI nakon što je završio na impresivnom devetom mjestu 24-satne utrke izdržljivosti na Fuji Speedwayu.
Nekoliko godina kasnije, 1971., Koseki je uz tvorničku podršku nastupio u Americi na iscrpljujućoj utrci Baja 500 u tek predstavljenom modelu FF1.
Kompaktna limuzina s neovisnim ovjesom i prvim bokser motorom sa četiri cilindra iduće godine pojavila se i u Australiji na Southern Cross reliju, a na mjesto suvozača tad sjeda Ryuichiro Kuza. Kad je 1988. osnovana sportski odjel nazvan Subaru Technical International upravo su Koseki i Kuza postali nositelji programa.
Reli momčad Subarua od 1980. do 1988. oslanjala se na model Leone koji nikada nije postigao značajnije rezultate, a nakon što je oformljen STI u igru 1989. ulazi Legacy. Situacija se nije puno poboljšalo premda su angažirani respektabilni vozači poput legendarnog Australca Petera “Possuma” Bournea i finskog reli gurua Ari Vatanena.
Problem je bila pouzdanost, no, to nije umanjilo apetite i planove, osobito nakon što je ekipa iz STI odjela osmislila potpuno novi motor i 1989. postavila svjetski rekord na 100.000 km, rekord koji se održao više od 15 godina.
Legacy RS Turbo koji je preživio gotovo tri tjedna neprekidne vožnje prosječnom brzinom od 223 km/h u potragu za slavom na Svjetskom reli prvenstvu krenuo je 1990. U novi izazov Subaru je krenuo oslonivši se na britanski Prodrive, momčad koju je vodio David Richards. Ta suradnja proslavila je obije strane i potrajala punih 19 godina.
Zbog problema s homologacijom WRC sezona je za Subaru počela na trećoj utrci prvenstva. Na Safari je stiglo čak šest Legacyja (pet u skupini A i jedan u skupini N). Start je bio odličan. Markku Alén postavio je najbolje vrijeme na prvom brzincu, a onda je uslijedilo osipanje.
Na koncu je do cilja u skupini A stigao samo Jim Heather-Hayes (dohvativši 6. mjesto), a Patrick Njiru pobijedio u grupi N. Bilo je to dovoljno za slavlje, jer Legacy je postao prvi automobil grupe N koje uspio završiti Safari reli.
Ni u preostalim rundama debitantske sezone Legacy nije postizao zapaženije rezultate, ali povremeni bljeskovi, brzinci na kojima je nadmašio Lanciu Deltu i Toyotu Celicu, govorili su da potencijal postoji. Mali, Europljanima uglavnom nepoznati proizvođač, s automobilom opremljenim bokser motorom i pogonom na sva četiri kotača, koji je bio egzotičan kao i proizvođač, u sljedeće dvije sezone u 14 utrka upisao je samo tri postolja.
Od samog početka Prodrive se usredotočio na unaprjeđenje pogona na sva četiri kotača, šasije, te laganog, ali ne i posebno snažnog dvolitrenog aluminijskog motora, a sav napor isplatio se 1993. godine na Novom Zelandu.
Colin McRae trijumfalno je odradio preko 560 km brzinskih ispita. Bila je to prva i posljednja pobjeda u WRC-u za Legacy i prva od mnogih za tad 25-godišnjeg Škota.
Unatoč uspjehu Legacy, zamišljena kao limuzina srednjih dimenzija jednostavno je bio prevelik za reli natjecanje. Subaru je u pozadini već dvije godine radio na novom modelu koji je trebao naslijediti umirovljeni Leone koji je dobro poslužio tijekom prvih sportskih koraka.
U listopadu 1992. Subaru je lansirao Imprezu, a 1993. godine, samo 20 dana nakon slavlja na Novom Zelandu, Impreza u reli izdanju pojavila se na utrci u Finskoj. U novom automobilu Vatanen je završio drugi, a mjesec dana kasnije u Australiji ponovio rezultat.
Već sljedeće godine Carlos Sainz u Grčkoj donosi Imprezi prvu pobjedu, a potom 1995. stiže uspjeh iznad svih očekivanja - Subaru osvaja konstruktorski naslov, koji uspijeva obraniti i 1996. i 1997., i tako postaje prva japanska tvrtka koja je osvojila konstruktorsku titulu tri godine zaredom.
Vozačke WRC naslove osvajali su McRae (1995.), Richard Burns (2001.) i Peter Solberg (2003.), a Toshihiro Arai je 2005. i 2007. bio prvak Grupe N.
Ukupno 46 pobjeda i 1215 osvojenih brzinaca u Svjetskom reli prvenstvu uzdigli su Imprezu na status kulta u svijetu relija, a Subaru svrstali među najcjenjenije marke. Naizgled skromna limuzina predstavljala je monumentalnu prekretnicu i jedan od najboljih primjera utjecaja utrka na razvoj serijskih vozila.
Dizajn i inženjering serijskog modela koristio je izravne smjernice WRC-a, zbog čega je Impreza u STI izdanju bila bliža trkaćim verzijama od bilo kojeg modela ikojeg drugog proizvođača automobila.
Pobjednici s Imprezom
Tommi Mäkinen
Nakon 7 sezona i 4 naslova prvaka s Mitsubishijem, Mäkinen 2002. prelazi u momčad Subarua i na prvoj utrci u Monte Carlu upisuje pobjedu. Bila mu je to i posljednja pobjeda u karijeri - nezgoda iste godine u Argentini ubrzala je odluku o umirovljenju...
Piero Liatti
U Subaruu je proveo 4 sezone i upisao jednu pobjedu, ali bila je to prva s Imprezom pripremljenom u skladu s WRC klasom. Liatti je slavio na Monte Carlu 1997. u žestokoj borbi s Tommijem Mäkinenom (Mitsubishi) i Carlosom Sainzom (Ford).
Kenneth Eriksson
Tihi, ali razorno brzi Šveđanin, prvu WRC pobjedu sa Subaruom ostvario je 1997. u domovini, a iste godine na Novom Zelandu ponovno se popeo na najvišu stepenicu podija i uvelike doprinio osvajanju konstruktorskog naslova za japansku momčad.
Juha Kankkunen
Poput Mäkinena i Kankkunen je svoju posljednju WRC pobjedu ostvario s Imprezom. Finac je u Subaru došao 1999. i iste godine slavio u Argentini, a potom i Finskoj. Ostao je još jednu sezonu, ali teško se slagao i nosio s Richardom Burnsom.
Richard Burns
Od sveukupno deset WRC pobjeda, Burns je čak osam ostvario za upravljačem Impreze, s kojom je 2001. osvojio i naslova svjetskog prvaka. S inovativnom Imprezom S6 bio veliki kandidat i za titulu 2000., ali unatoč četiri pobjede slavio je Marcus Grönholm.
Carlos Sainz
U dvije godine vožnje za Subaru uzeo je 4 pobjede, a u obje sezone je do posljednje utrke bio u utrci za naslov. Zbog sudara s balvanom nasred staze 1994. naslov je prepustio Didieru Auriolu, a 1995. zaustavio ga je kvar i titula je otišla McRaeu.
Petter Solberg
Prvu od 13 pobjeda sa Subaruom upisao je u Walesu 2002., reliju na kojem je četiri godine uzastopno slavio. Već iduće sezone pobijedio na četiri utrke i na koncu osvojio naslov prvaka nadmašivši Sébastiena Loeba za samo jedan bod.
Colin McRae
Osim što je bio najuspješniji vozač (14 pobjeda), McRae je svojim jedinstvenim vozačkim stilom japanskog konstruktora učinio slavnim. Škot je rastao i razvijao se sa Subaruom, donio prvu pobjedu (Legacy), a potom i prva naslov prvaka s Imprezom.