Priču o tome kako je Golf spasio Volkswagen svi smo čuli mnogo puta, no često se zaboravlja kako su u korporaciji već dvije godine ranije predstavili automobil na kojem je napravljen najveći tehnološki iskorak. Audi 80 donio je prednji pogon, moderne motore – i prodan je u više od milijun primjeraka tijekom šest godina proizvodnje, a iz njega je izravno razvijen prvi Passat.
Kao model koji je postavio temelje nevjerojatnom tržišnom uzletu Audija, očekivali bismo da danas uživa kultni status, no zapravo je još uvijek iznenađujuće povoljna ulaznica u svijet oldtimera. Vjerojatno su do danas ipak više-manje svi preživjeli primjerci prve serije (B1) završili u pravim rukama, no već nasljednika B2 ćemo i danas češće vidjeti kao svakodnevno vozilo, u žestokoj eksploataciji, nego na skupovima oldtimera.
S ovim Audijem 80 S iz 1974., čiji je vlasnik Tomislav Ružić iz Šemovca pokraj Varaždina, nije takav slučaj. Istini za volju, otkako ga je kupio 2019., napravio je već oko 18.000 km, no gotovo svi su vezani za odlaske na susrete ljubitelja starodobnih vozila u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i Austriji. Uostalom, i nabavljen je točno s tom namjerom. Tomislav se od malih nogu zarazio oldtimerskim virusom i počeo obilaziti skupove.
U naravi mu je skupljati stare stvari, ima dva Tomosa iz osamdesetih, koji su u njegovoj obitelji od prvog dana, nekoliko klasičnih bicikala, traktor, razne alate, radio-aparate, televizore i štošta drugo… Jedino što je nedostajalo u priči bio je klasični automobil. Za razliku od većine fanova, on nije maštao o nekoj određenoj marki ili modelu, tražio je pristupačan i funkcionalan automobil pristupačne cijene, kojim će moći iz uloge promatrača bezbolno prijeći u ulogu sudionika susreta.
Kada je u Gornjem Makojišću pokraj Novog Marofa pronašao ovaj automobil, shvatio je kako udovoljava svim njegovim potrebama. Obiteljska povijest pritom je bila bonus, pošto je njegov ujak nekih davnih dana posjedovao Audi 80 S prve generacije, samo s parom vrata manje. Zapravo, danas su većina preživjelih primjeraka modeli s dvoja vrata, a ovakvi s četiri su, usprkos velikim proizvodnim brojkama, relativno rijetki.
Ne zna se ništa o ranijoj povijesti ovog primjerka, osim da je došao iz Zagreba i da je stajao desetak godina prije nego što ga je Tomislav kupio. U nekom je trenutku automobil limarijski uređen i lakiran u ne posve originalnu, no blisku nijansu žute, a odrađen je i neophodan dio tapeciranja, iako je većina unutrašnjosti u izvornom stanju. I motor je, dakako, originalan.
Filozofija je vlasnika da sve što ne ugrožava funkcionalnost ili sigurnost treba ostati posve izvorno. Nema nikakvu namjeru, primjerice, mijenjati armaturu, jer je, iako raspucala i iskrivljena, to i dalje ona prva, tvornička. Ako problem nije strukturalne prirode, onda će pustiti da patina doda dodatni šarm automobilu – a srećom zasad nije imao takvih, Audi vozi samo uz redovito održavanje.
S druge strane, nema nikakvih problema s davanjem osobnog pečata automobilu kroz stilske dodatke u duhu vremena, poput krovnog nosača s koferima, koji idu s njim na sve susrete. Također je dodao zaštite na vratima s mačjim očima, još jedan neizostavan modni dodatak sedamdesetih.
Ono čime pak obilježava svoj put kroz život s ovim automobilom su naljepnice kao podsjetnik na razne susrete na kojima je sudjelovao. Kod kuće pak drži pehare, medalje i ostalu memorabiliju s tih skupova. Kaže da je imao ponuda za prodaju, no da se u ovih šest godina toliko spojio s tim autom da mu ne pada na pamet riješiti ga se niti zamijeniti nečim drugim.
Nabavljen ne slučajno, ali svakako bez dugotrajnog planiranja, postao je neodvojiv dio njegova života – kao što to i biva u onim najljepšim oldtimerskim pričama, koje nas podsjećaju kako je ovo prekrasan hobi koji okuplja entuzijaste vrlo različitih tipova i profila, ali uvijek s istom iskrom u oku dok pričaju o svojim ljubimcima.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....