Do pojave i nevjerojatnog komercijalnog uspjeha Mazde MX-5, engleski MGB bio je najprodavaniji sportski automobil na svijetu. Proizvedeno ih je više od pola milijuna, a čak je i kod nas u bivšoj državi, u Dalmaciji, aktivno djelovao klub ljubitelja marke MG. No, danas ih na hrvatskim susretima oldtimera ima relativno malo. U svijetu je MGB iznimno popularan, fantastično detaljno podržan od specijalista i ne preskupim rezervnim dijelovima, a zbog velikog broja sačuvanih primjeraka i dalje prilično pristupačan.
Jedan se novi primjerak ove godine pojavio na našoj oldtimerskoj sceni, a uz njega ljubiteljima automobilizma i dobro poznato lice - Vladimir Golub. Pamtimo ga iz 1990-ih kao zastupnika marki Rover i Land Rover, potom Forda i Jaguara, a kasnije i kao regionalnog direktora Valvolinea. Bio je jedan od ljudi koji su stvarali domaću off-road scenu, državni prvak u off-roadu te veliki ljubitelj i organizator relija, u što je i danas uključen.
Kako bismo saznali više o njegovu MGB-u, posjetili smo ga u Zvečaju uz Mrežnicu, kamo se preselio iz Zagreba nakon odlaska u mirovinu. Još je u vrijeme kada je držao zastupstvo počeo stjecati ljubav prema klasičnim engleskim automobilima, nabavivši Rover P5 koji svi pamtimo iz spota za pjesmu "Tek je 12 sati".
Kaže nam da je taj automobil i danas kod njega, ali u iščekivanju restauracije. U garaži ima i još poneki klasični Land Rover, a godinama je tinjala želja i za klasičnim britanskim roadsterom, koja je napokon ostvarena lani. Na vrhu popisa i snova bio je, dakako, Jaguar E-Type, no cijene otvorenih primjeraka su prevelike, što je potragu svelo na klasični, a ipak pristupačniji trojac: Triumph, MG i Austin-Healey.
Trilema je razriješena prošlog proljeća kada mu je prijatelj javio da je u Kaliforniji (SAD) pronašao potpuno zdrav primjerak MGB-a iz 1979. Originalna ga je vlasnica, iz Sacramenta, dobila novog kao rođendanski poklon od oca i nastavila voziti gotovo četiri desetljeća. Potom ga je parkirala te je stajao osam godina, dok ga Golub nije kupio. Kako je riječ o kasnom modelu za američko tržište, imao je ružne gumene odbojnike, koji su u restauraciji zamijenjeni klasičnim metalnima s ranije serije.
Ovo je česta konverzija za koju se odlučuju gotovo svi koji uređuju neki od tih kasnih primjeraka, tako da modeli s gumenim odbojnicima pomalo nestaju, za čime malo tko žali. No, ostale “nepoželjne” specifikacije kasnih američkih modela nisu dirane u procesu restauracije. Motor je i dalje slabiji u odnosu na ranije i europske inačice, katalizator je također ovdje, a tu je i nekima odbojan veći razmak podnice od tla, nastao zbog usklađivanja s propisima o visini prednjih svjetala.
Vlasnik nam kaže da ga apsolutno ništa od toga ne smeta, jer MGB je namijenjen opuštenim, panoramskim krstarenjima iz čistog gušta po sporednim cestama i suhom vremenu. Sa suprugom je već bio u Istri i na Bledu, a ozbiljno razmišlja o tome da se nagodinu odvaže na izlet u talijanske Dolomite.
U restauraciji je auto rastavljen, lakiran u izvornu nijansu plave boje te su stavljeni zamjenski dijelovi poput lajsni, platnenog krova, tapecirunga, diskova i potrošnog materijala. Zanimljivo je da je MGB dugo bio auto snova njegove supruge, no ona je isprva bila prilično razočarana što nije u klasičnoj britanskoj trkaćoj zelenoj boji. Uvidjevši koliko je rijetka i zapravo lijepa ova nijansa plave, odlučili su je zadržati.
Smješten uz prekrasnu Mrežnicu, Zvečaj je odlično mjesto za uživanje u ovakvom automobilu. U blizini su dionice na kojima se vozio WRC, dobro je povezan sporednim cestama s raznim dijelovima Hrvatske, a nedaleko je i Karlovac. Fokus je zato na čistom, nesputanom zadovoljstvu vožnje ovog roadstera, uz povremena sudjelovanja na nekima od službenih susreta oldtimera.
Sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....