Prava je rijetkost pronaći automobil koji je kod prvog vlasnika i nakon pedeset godina. Podjednaka je rijetkost pronaći primjerak koji je kao nov bio izložen na nekom velikom automobilskom salonu. A ovaj Sunbeam Sceptre iz 1976. nije bio izložen samo na jednom, nego na dva salona, u Ženevi i Beogradu.
Za fascinantnu smo priču o Vedranu Belamariću iz Šibenika i njegovu autu čuli još dok je čekao povratak na cestu, a sad je napokon došlo vrijeme da saznamo više detalja i predstavimo ga. Automobil koji nas je dočekao već se na slikama doimao izvanredno očuvanim, no uživo ostavlja još bolji dojam, kao prava vremenska kapsula.
No o čemu je zapravo riječ? Ima vrlo malo podataka o Sunbeam Sceptre, mada je rađen na poznatoj, svojedobno i na našim cestama nerijetkoj platformi Arrow, grupacije Rootes. Znamo ga uglavnom kao Hillman ili Sunbeam, a prodavan je i pod značkama Singer, Chrysler, Humber i Dodge, pa još desetljećima u Iranu kao Peykan. Što se naziva modela tiče, bio je Hunter, Minx, Vogue, Gazelle, Arrow… a to su samo najpoznatije izvedbe. Uglavnom, najluksuzniji i najprestižniji među njima bio je Sceptre, na Otoku i u još nekim državama prodavan kao Humber, a drugdje kao Sunbeam.
Nije bio u ponudi lokalnog zastupnika, Unikomerca, pa je kod nas praktično nepoznat. U Hrvatskoj postoji nekoliko očuvanih primjeraka skromnijih rođaka, no ne znamo za drugi Sceptre.
Belamarić je odmalena zaražen oktanskim virusom, sa sedam je godina vozio očev Topolino, s jedanaest Gileru od 500 ccm, a kada je imao dvanaest, otac, vozač moto utrka, imao je udes na Preluci, te je Vedran morao voziti do Šibenika. Kada je s osamnaest godina dobio dozvolu, otac mu je kupio Neckar 1100, a kasnije je i on vozio relije, promijenio nekoliko automobila, zaljubio se i oženio, te kupio novi petrolej-zeleni Sunbeam Arrow. Supruga Vojna studirala je u Beogradu, pa je u tri godine tim autom prešao čak 125.000 km. Potom ga je prodao jednom šibenskom taksistu koji je bez ikakvih kvarova dogurao do 700.000 km!
Vidjevši u časopisu sliku ovog primjerka kako se okreće na postolju u Ženevi, oduševio se, sjeo u auto i otišao u Švicarsku u ožujku 1976. Bila je to završna godina za model, a ovo je jedan od posljednjih proizvedenih, potpuno opremljen i vizualno posebno dotjeran za izlaganje. Na salonu se dogovorio o kupnji, no postojao je sitan problem, nije ga mogao legalno uvesti u tadašnju državu.
U dogovoru sa zastupnikom pronađen je način: uvezu li oni auto kao izložbeni model za salon u Beogradu početkom travnja, moći će ga kupiti. Razmak između salona bio je kratak, pa je Sceptre morao biti transportiran zrakoplovom. Nakon što se vrtio na postolju i u Beogradu te kad je riješena sva uvozna procedura, u svibnju je preuzeo auto i dovezao ga u Šibenik.
Dvadeset ga je godina vozio, uključujući i jedan put od 7000 kilometara po Europi, a onda ga spremio u grijanu i ventiliranu garažu, gdje je sljedeća tri desetljeća drijemao pod presvlakom koju je Vojna ručno sašila još za onaj prvi Sunbeam. On se pak nastavio baviti utrkama, kao sudac, jedan od osnivača i prvi potpredsjednik Auto kluba Mihovil - Šibenik, te je jedan od idejnih pokretača i realizatora brdskih utrka u Skradinu. Nakon odlaska djece na rad u inozemstvo i suprugine smrti odlučio je upogoniti auto.
Kozmetički ga nije trebalo dirati, motor i dalje savršeno radi, čak su i svi kablovi izvorni. Preventivno su restaurirani kočnice, kompletna hidraulika i sitni potrošni dijelovi te je auto bez ikakvih problema registriran. Danas u njemu uživa vikendima, ode na poneki skup oldtimera, te i dalje prije svake vožnje temeljito provjeri sve: ulje, rashladnu tekućinu, kočnice… A nakon povratka obriše auto, spremi ga u garažu i, ako zna da će imalo dulje stajati, pokrije onom istom presvlakom.
UKRATKO:
- Rootes Arrow je pod raznim nazivima bio prisutan na našim cestama, no metalizirana boja šampanjca i vinilni krov šibenskog primjerka pokazuju kako je ovdje riječ o nečemu posebnom, modelu sa samog vrha ponude
- U Velikoj Britaniji je model prodavan kao Humber, no na kontinentu je bio Sunbeam, jer je ta marka bila poznatija. Pri isporuci su u prtljažniku bile i oznake Humbera
- Čitav je motor niklan, što samo potvrđuje vjerodostojnost toga da je ovaj primjerak pripremljen za ženevski salon i izložen ondje
- Razina opreme je najviša dostupna, a posebno je impresivna armatura, obloga vrata i srednjeg grebena od lombardske orahovine, uz napomenu kako je sve to puno drvo
- Svi su prekidači i danas funkcionalni, rade baš kao i prvog dana, a automobil je u pola stoljeća prošao oko 110.000 km, uvijek uz kvalitetno održavanje i pažnju
- Unutrašnjost je izvorna, nikad mijenjana, jedino su “gurtne” u prednjim sjedalima donekle popustile. Vlasnik je reparirao vozačko, a uskoro će i suvozačko sjedalo
- Zanimljiv detalj je pretinac za nakit u naslonu na sredini stražnje klupe, Sceptre je nerijetko bio namijenjen damama koje su imale vozača
- Ljubav prema autu odražava se i u odabiru broja na PV pločicama, podsjetnikom na mjesec i godinu kada je napokon došao u Belamarićev posjed
Sadržaj nastao u suradnji s CVH.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....