Sudar, vatra, i razrogačene oči jednog od najpoznatijih glumaca u povijesti bili su dovoljni da se film ureže u pamćenje publike koja je sjedila u zamračenom kinu 1971. Scene iz filma “Le Mans,” sa Steve McQueenom u glavnoj ulozi, i dan danas se sjećamo kao jednog od najefektnijih prikaza sudara pri 270 km/h u povijesti filma. U sceni pada kiša, dogodi se masivan sudar, McQueen trzne volan svog Porscha 917 da izbjegne auto u plamenu. Iza zavoja se pred njim stvori drugi, drastično sporiji bolid. Još jedan trzaj upravljača, ali ovaj put nema spasa. Porsche se velikom brzinom zabija u ogradu staze na kojoj se voze 24 sata Le Mansa. Malo ima zvuka, malo nema. Scena se ponavlja opet i opet. Krupni plan McQueenovih široko raširenih očiju. I onda usporena snimka raspadanja bolida.
“Le Mans” nije pretjerano dobar film, ali će zauvijek ostati podsjetnik na najluđe vrijeme utrkivanja u povijesti i oda jednom od najbrutalnijih i najopasnijih auta ikada — Porscheu 917. Auto koji je nebrojeno puno vozača proglasilo “najboljim bolidom koji su vozili”. Prije 1970., Porsche je osvojio niz prestižnih utrka. Ipak, nikada nisu osvojiti ukupno prvo mjesto na Le Mansu i to se moralo promijeniti... Upravo zato, vodstvo kompanije je 1968. dalo poseban zadatak Ferdinandu Piëchu, unuku legendarnog Ferdinanda Porschea - stvoriti auto spreman pomesti konkurenciju na Le Mansu. Piëch je ozbiljno shvatio zadatak i odmah pronašao rupu u pravilima, shvativši da smiju koristiti drastično veći 5-litreni motor u Grupi 5 ako uspiju proizvesti 25 auta u jednoj godini. S obzirom na to da je u tom trenutku već bila sredina 1968., to je značilo da imaju samo 10 mjeseci za napraviti 25 auta kako bi 917 mogli homologizirati za sezonu u 1969.
Oko sebe je Piëch oformio nevjerojatno mali tim i bacio se na izradu nove šasije. S obzirom na to da su odlučili koristiti aluminijske legure i karoseriju bazirali na već provjerenom Porscheu 908, cijela zvijer je težila samo 800 kg. Malo vremena za završetak projekta značilo je da Piëch treba vrhunskog inženjera koji će brzinski moći izmisliti potpuno novi, ogromni motor. Tu nastupa Hans Mezger, čije prezime se i dan danas izgovara s velikim poštovanjem. On je, naprosto, uzeo provjereni motor iz 908 i na njega dodao još četiri cilindra, stvorivši lagani i pouzdani 12-cilindarski motor, uštedjevši hrpu novaca i još više vremena. Bila je to potpuna revolucija. “Odjednom se pojavio taj motor sa 12 cilindara. Nitko nije znao kako su ga tako brzo napravili,” nedavno je izjavio Derek Bell, legendarni vozač koji je vozio i prototipove Porschea 917.
Genezu svakog legendarnog auta prate i legendarne priče. Porsche 917 je morao proći homologaciju za sezonu 1969 i FIA se pojavila u tvornici kako bi pregledala svih 25 auta. A ovima je nedostajalo 10 motora. Srećom, sezona je bila pomaknuta za dva mjeseca pa su inspektori Porscheu dopustili rok od dva dodatna mjeseca za dovršetak posla. Radnici s linija gdje se radio 911 prebačeni su na važniji projekt i nakon dva mjeseca panike 917 je bio spreman za prvu utrku. No, na stazi se pokazalo da je Porsche 917 zapravo užasan auto.
Vremena za testiranje nije bilo. Zahvaljujući zvjerskom motoru, 917 je bio najbrži auto na stazi, nevjerojatno snažan i divlji. No, pokazalo se da ga je nemoguće kontrolirati pri tim brzinama. U prvom krugu prve utrke 24 sata Le Mansa, vozač John Woolfe je zabio svoj 917 u ogradu i poginuo u požaru. Druga dva vozača koji su vozili 917 te godine nisu uspjeli završiti utrku zbog kvara na autu. Tri sata prije kraja, u garažu je morao ući vozač Richard Attwood koji je kasnije jasno opisao što misli o 917. “Ovo je najgore iskustvo koje sam ikada imao u automobilu. Nemoguće ga je kontrolirati pri brzinama većim od 290 km/h. A maksimalna brzina mu je 378,” rekao je Attwood.
Čak i uz sve te probleme, 917 je bio najbrži na stazi. Na prvom testiranju postavili su rekord staze. Oborili su i rekord na kvalifikacijama. Postavili su i rekord za najbrži krug u utrci. Prva utrka koju su uspjeli završiti, ona 1970., donijela je nove rekorde — najviša brzina na utrci 24 sata Le Mansa i najduža udaljenost pređena u tom periodu; rekordi koji nisu srušeni sve do 2010. No, prije nego su mogli postaviti te rekorde, Porsche je morao riješiti činjenicu da 917 pokušava ubiti svakog vozača koji sjedne u njega.
Piëch je zato unajmio legendarnog inženjera John Wyera, čovjeka koji je stvorio Ford GT40. Na jednom od testiranja, Wyer i njegov glavni inženjer John Horsman primijetili su da je cijeli auto umrljan kukcima osim stražnjeg kraja koji nije dodirivao zrak. Wyerova ekipa brzo je skratila i povisila rep 917 i tako stvorila “short tail,” odnosno kratkorepi 917K. Porsche 917 je nakon toga pokupio svaku važnu utrku 1970., uključujući i tako dugo sanjani Le Mans. Istu stvar su ponovili i 1971. No, kada je krajem 1971. zabranjen 5-litreni motor u seriji Grupa 5, bio je to kraj i za Porsche 917.
Ukratko
Le Mans sa Steve McQueenom u glavnoj ulozi možda nije pretjerano dobar film, ali će zauvijek ostati podsjetnik na najluđe vrijeme utrkivanja u povijesti i oda jednom od najbrutalnijih i najopasnijih auta ikada — Porscheu 917
Teško je i pojmiti kako su se vozači osjećali dok su jurišali brzinom od gotovo 400 km/h sjedeći u spartanski goloj unutrašnjosti bolida dok im je na stazu pogled dopirao kroz malo vjetrobransko staklo
Piëch se pri izradi 917 odlučio koristiti aluminijske legure i karoseriju temeljenu na već provjerenom Porscheu 908, pa je cijela zvijer težila samo 800 kg. Pri brzinama iznad 350 km/h vozači su imali osjećaj da će poletjeti sa staze
Uspjesi na utrkama su se zaredili nakon što su inženjeri John Wyera i John Horsman dotjerali aerodinamiku, koja je u počecima bila toliko tragična da su vozači drhtali od straha nakon izlaska iz bolida. Dugo sanjani Le Mans osvojen je prvi put 1970.
Jedan od zaslužnijih za brz dovršetak razvoja 917 inženjer Hans Mezger, koji je uzeo provjereni motor iz 908 i na njega dodao još četiri cilindra, stvorivši lagani i pouzdani 12-cilindarski motor. Tako je uštedio hrpu novaca, ali i vremena