Uoči prve utrke 1979. u Argentini Bernie Ecclestone nije imao razloga za zadovoljstvo. Brabham je imao odličnu vozačku postavu, iskusnog Laudu, tadašnju veliku nadu Piqueta i genijalnog inženjera Gordona Murraya, ali Ecclestone je znao da njegovi bolidi s Alfinim V12 motorom nemaju velikih izgleda na stazi, a pregovori o kupnji moćnog Fordova V8 su zapeli. Na zabavi dan uoči utrke Colin Chapman smislio je kako da ga trgne iz letargije. “Dat ću ti tisuću dolara ako ga gurneš u bazen”, rekao je šef Lotusa svom vozaču i prvaku Formule 1 Mariju Andrettiju. Talijan je spremno krenuo na zadatak, ali u posljednji se trenutak predomislio i ispovjedio Ecclestoneu, koji je bez puno razmišljanja odgovorio: “Daj mi pola i možeš me gurnuti.”
Anegdota koju je u knjizi “No Angel: The Secret Life of Bernie Ecclestone” iznio Tom Bower jedna je od brojnih koje dočaravaju čovjeka koji je četiri desetljeća vladao Formulom 1. Britanski novinar i publicist koji je slavu stekao pišući biografije kontroverznih tajkuna, samo je jedan od desetak autora koji su se pozabavili Ecclestoneom, ali knjiga iz 2011. nije ga proslavila. Zanemarimo li niz pogrešno napisanih imena i neistinitih podataka, slika glavnog lika je preumivena. Pristup intimnom krugu Ecclestoneovih prijatelja Bower je platio odustajanjem od mnogih neugodnih pojedinosti kako bi sve prikazao u pozitivnijem svjetlu. Financiranje političara, financijske transakcije u svrhu izbjegavanja poreza, kao i nespretne izjave o ženama, demokraciji, Hitleru i drugim diktatorima, ostali su u drugom planu.
“Ecclestone je čovjek koji bi mrtvaca natjerao da zavuče ruku u džep, izvadi sav novac i preda ga njemu”, govorio je Giorgio Pianta, šef Scuderije Alfa Romeo koji je osjetio Ecclestoneove predatorske vještine u doba kad je DTM bio na vrhuncu slave. No Ecclestone nije samo iskorištavao druge. Kad je potkraj 2010. opljačkan i pretučen u središtu Londonu, čemu je prisustvovala i njegova treće žena Fabiana Flosi (koja je pritom ostala bez nakita), nakon samo nekoliko dana njegovo natečeno lice s modricom na oku osvanulo je na reklami uz poruku: “Vidite što su ljudi spremni učiniti za Hublot.”
Reklama je u prvih mah proglašena vrhunskim neukusom, sve dok nije objelodanjeno da je upravo Ecclestone, koji je u pljački ostao bez 230.000 eura vrijednog sata, švicarskoj kompaniji (koja mu je ukradeni sat i darovala) poslao sliku sa svog mobitela uz sugestiju da je iskoristi za reklamu. Nitko u priču nije posumnjao jer to je potez tipičan za Ecclestonea, koji više od ikoga razumije moć marketinga. Tvrd, nemilosrdan i bezosjećajan kad je u pitanju posao, zgrnuo je milijarde pretvorivši Formulu 1 iz vikenda zabave za nekoliko tisuća zaljubljenika u sport u kojem se vrti najviše novca i koji gledanošću zaostaje samo za Olimpijadom i Svjetskim nogometnim prvenstvom.
Hrabrost, vještinu i nos za stvaranje novca pokazao je već zarana. Gotovo slijep na jedno oko zbog prirođene mane, ali ponajviše zbog niskog rasta, često je bio zlostavljan od vršnjaka. No to ga je učinilo još snažnijim i dovitljivijim. Prije škole razvozio bi novine, potom zarađenim novcem kupovao kekse od lokalnog pekara, koji po njegovim riječima i nije bio najbolji u matematici, a potom bi ih prodavao u školi tijekom odmora. S 15 je napustio školu i zaposlio se u kemijskom laboratoriju plinare, a ljubav prema motorima odvela ga je na prve utrke, gdje je više kupovao i prodavao nego vozio. S 18 je otvorio prvi salon motocikala, a za nepune dvije godine polovnih automobila.
Od londonskih trgovaca polovnjacima koji su se okupljali u Warren Streetu zbog svoje brzine i probitačnosti dobio je nadimak „mali tenk“, no većina njih izbjegavala je poslovati s njim. Prije nego što je navršio 30, postao je zastupnik Mercedesa i otvorio MG salon, no veza s utrkama nije nestala, tek su automobili zamijenili motocikle. Poznatiji po nesrećama nego po postignutim rezultatima, Ecclestone se odriče volana i postaje menadžer prijatelja i zvijezde u usponu, Stuarta Lewisa-Evansa, s kojim ulazi u Formulu 1. Dva puta (Monte Carlo i Silverstone) okušao se za upravljačem, ali ni jednom nije prošao kvalifikacije.
Šokiran pogibijom Lewisa-Evansa 1958. u Maroku, povlači se, ali potkraj 60-ih vraća se kao menadžer Jochena Rindta, koji je 1970. poginuo na treningu u Monzi. Nezaustavljivo se uspinje, a s njim i Formula 1. Majstor u pregovorima i političkim manevrima, zaljubljenik u utrke Formulu 1 pretvorio je u tvornicu novca i 90-ih zarađivao više od svih vozača zajedno, ali svojim je potezima i drugima omogućio da se obogate. Uz ogromnu moć stigla je i slava, druženje s okrunjenim glavama i državnicima, a ponekad su i predsjednici država strpljivo čekali na red da s njim sjednu za stol.
Prva menadžerska uloga
Shvativši vrlo brzo da je bolji poduzetnik nego vozač, Ecclestone se nakon kratke vozačke karijere posvetio poslu s polovnim motociklima i automobilima. Izgradivši malo carstvo 1957. se vraća utrkama, ali kao menadžer Stuarta Lewisa-Evansa. Kupuje i momčad Connaught za koju je Englez vozio, ali nakon što iduće godine Lewis-Evans pogiba u utrci u Maroku, Ecclestone se povlači iz Formule 1.
Kupnja Brabhama
Glamur utrka potkraj 60-ih ponovo je privukao Ecclestonea. Jochen Rindt angažirao ga je kao menadžera koji će 1969. srediti njegov prelazak u Lotus. No ponovo je tragedija prekinula suradnju. Rindt 1970. pogiba u Monzi na treningu, a Ecclestone se odlučuje baviti momčadima i za 120.000 dolara na kraju sezone kupuje Brabham s kojim osvaja dva konstruktorska i vozačka naslova.
Osnivanje FOCA-e
Preuzevši 1971. Brabham, Ecclestone je zagovarao osnivanje udruge momčadi koja će dogovarati troškove nastupa i transporta sa automobilističkom federacijom. Tri godine poslije nastala je FOCA (Formula One Constructors Association), a njen prvi čovjek postao je Ecclestone. Ubrzo se sukobio s predsjednikom FIA-a Jean-Mariejem Balestreom.
Televizijska prava
Max Mosley, pravnik i bivši vlasnik momčadi March, više je puta pomogao Ecclestoneu da nadmudri Balestrea. Autokratski predsjednik federacija nije primijetio klauzulu u novom ugovoru kojom se prihodi od prodaje TV prava prenose na udrugu momčadi. Nastala je tako FOPA, poslije FOM (Formula One Management), koja je preuzela sve komercijalne poslove Formule 1.
Osnivanje Paddock Cluba
Preuzevši kontrolu nad komercijalnim pravima Ecclestone je preuzeo kontrolu i nad Formulom 1. Paddy McNally bio je novi partner, a tvrtka Allsport preuzela je prodaju oglašavanja. Ecclestone nameće sve strože namete i standarde organizatorima utrka, prisiljavajući ih i na poboljšanja infrastrukture. Za potrebe bogate klijentele spremne potrošiti tisuće dolara za šetnju među boksovima i startnom rešetkom nastaje Paddock Club.
Treći Concordski ugovor
Potpisivanje trećeg Concordskog ugovora donijelo je Ecclestoneu dvostruku pobjedu. Unatoč oštrom protivljenju Williamsa, Tyrrella i McLarena, kojima se nije nimalo svidjelo što će iznosi TV prava ostati poslovna tajna, Ecclestone je uspio dobiti sve potpise. Na drugoj strani Balestre, potpuno je promašio i umjesto 23% od prava izabrao fiksnu godišnju odštetu od 9 mil. dolara.
Stoljetna TV prava
Premda su mu ugrađene tri premosnice na srcu, Ecclestone nije izgubio na energičnosti i uz pomoć Mosleyja, koji je na čelu federacije naslijedio Balestrea, potpisuje posao stoljeća. Za iznos od 360 milijuna dolara kupuje TV prava za sljedećih 100 godina. Uskoro 50% dionica FOM-a kupuje medijska kompanija EM.TV za 1,65 milijardi, a 2001. u posao ulazi i KirchMedia, koja za 25% dionica plaća milijardu dolara.
Ulazak CVC fondacije
Nakon što je KirchMedia nestala u stečaju, banke su naslijedile dionice FOM-a. Ecclestone je ostao na vlasti i pokušao otkupiti dionice po povoljnoj cijeni i s 44 milijuna dolara podmitio savjetnika bavarske banke BLB. Osam godina poslije Gerhard Gribkowsky našao se na udaru njemačkog pravosuđa, a s njim i Ecclestone, koji se od zatvora spasio legalno „podmitivši“ bavarsko tužiteljstvo sa 75 milijuna funti.