Gottlieb Daimler je davne 1902. na upit novinara o kvaliteti svojih automobila kratko odbrusio: „Gospodo, uvijek samo prvi među najboljima!“
Na tragu tog postulata punih sedam desetljeća kasnije, 1972. je godine u španjolskoj Costa Bravi u samo dvije kratke rečenice izrečena poslanica prve S klase, ali i njezinih svih kasnijih generacija: „S ovom novom linijom, koja je nakon dugog vremena konačno predstavljala visoku klasu, predstavljamo auto visokog tehničkog nivoa koji u svim pogledima nadmašuje svoje prethodnike.
To nije samo auto sa sitnim poboljšanjima, već nova dimenzija vožnje, udobnosti i sigurnosti. U svim sadašnjim i budućim oznakama tipova ove linije koristit će se slovo S koje će signalizirati na samo vrhunske automobilske dosege.“
U načelu je slovo S već ranije bilo korišteno u oznakama limuzinskih modela kao sinonim za vrh ponude, pa se S dotad uglavnom tumačilo kao „Spezial“, konotirajući na nešto prestižno te je uvođenje posebne klase (Sonderklasse) bio sasvim logičan slijed stvari. No, već je pojavljivanje druge generacije S klase - linije W126 - na sajmu u Frankfurtu 1979. konzervativnu klijentelu marke ostavilo u šoku.
Po prvi puta u povijesti umjesto kromiranih branika jedan Mercedes bio je obrubljen predimenzioniranim sivim plastičnim branicima punjenim poliuretanskom pjenom, koji su s plastičnim bočnim lajsnama tvorili naposljetku skladnu cjelinu. Bruno Sacco je tu prepoznatljivu liniju ubrzo dodao cijelom proizvodnom parku marke, koja je time ušla u turbulentne osamdesete obilježene velikim svjetskim ekološkim i političkim previranjima.
Upravo zahvaljujući i tim političkim turbulencijama u novoj S klasi mogli ste vidjeti i Helmutha Kohla i Mihaila Gorbačova i Fidela Castra, a s njome je iz zatvora izašao i legendarni Nelson Mandela. Papa Ivan Pavao II dobio je na poklon posebnu blindiranu limuzinu za svoje potrebe, među slavnim su korisnicima bili i Elton John i George Harrison, a svoj temperament izražavali su u S klasi i Alain Prost, Nigel Mansell, Jody Scheckter i Ayrton Senna!
Bruno Sacco vizionarski je S klasu pripremio za dolazak vrlo respektabilnih konkurenata poput Audija V8, prve BMW sedmice i prvog Lexusa LS 400. A osim u nastojanjima poboljšanja voznih svojstava i udobnosti, u razvoju nove S klase zbog svjetske naftne krize i novih ekoloških trendova fokus je stavljen i na snižavanju potrošnje goriva. Stoga je upravo W126 prošao dotad najopsežnija testiranja u zračnim tunelima tvrtke i zahvaljujući čemu je postignut koeficijent otpora zraka od svega 0,36, što je bio apsolutni vrhunac u klasi.
Od prethodnika novitet je bio gotovo 13 posto aerodinamičniji i dvjestotinjak kilograma lakši. Osim što je karoserija bila u potpunosti pocinčana, svjetski sigurnosni novum je bila nova konstrukcijska koncepcija karoserije u kojoj je putnička ćelija neoštećena morala preživjeti koliziju sprijeda pri brzini od 55 km/h, takozvani „offset crash“. Zanimljivo je i da je upravo W126 poslužio 1981. i kao predložak za izradu koncepta sigurnosnog automobila Auto 2000. Baš kao što se važno sjetiti i da je za potrebe nove S klase izgrađen u Sindelfingenu i novi proizvodni pogon.
Novi Mercedes inicijalno se nudio s benzinskim šestcilindarskim motorima s rasplinjačima i inovativnim aluminijskim V8 motorom s direktnim ubrizgavanjem goriva. Standardna limuzina i produžena verzija bile su jedini izbor karoserije uz dvije godine kasnije predstavljen elegantni coupé nastao na skraćenom podvozju limuzine. Kao prvi Mercedes coupé SEC je i adaptirao masku hladnjaka s aktualne SL linije, a zahvaljujući jedino dostupnom moćnom V8 agregatu taj coupé je do danas i najprodavaniji u liniji S klase!
Startni model u ponudi bio je 280 S s cijenom od 35.000 njemačkih maraka, što je naizgled povoljno, no u tu cijenu tad nisu bili uračunati grijač zadnjeg stakla, desni retrovizor, brojača okretaja motora... Bilo je u opcijama i dosta futurističkih elemenata tipa faksa ili TV-a ravnog ekrana, no čak i kad ste nadogradili baznu verziju S klase samo s nužnim luksuznim detaljima cijena bi joj barem 50 posto premašila cijenu Opel Omege ili Volva 264!
S obzirom na to da je u SAD-u svojedobno čak 80 posto svih Mercedesa isporučivano s dizelskim motorom logičan potez je i bilo i stvaranje S klasa s adekvatnom motorizacijom za Europu, no ta ideja na starom kontinentu nije zaživjela. Isključivo za američku klijentelu S klasa je bila u ponudi i s petcilindarskim dizelašem kao 300 SD i sa šestcilindarskim kao 350 SD i 350 SDL.
S obzirom na inovativni revolucionarni karakter S klase, uoči perestrojke Mercedesova perjanica opskrbljena je serijski i trostaznim katalizatorom kao prvi model u prestižnom automobilskom društvu. Među svjetskim novitetima ugrađenim u 560 SEL pojavio se i samonivelirajući hidropneumatski ovjes, osjetljiv na brzinu kretanja vozila... Slavni AMG je, pak, za vrijeme prisutnosti modela W126 još bio nezavisni tuner, a za W126 nudio je modifikacije na motoru, ispuhu, ovjesu, kočnicama i, naravno, još pokoji detalj za atraktivniju karoseriju.
Tuner AMG je pritom posebnu pažnju posvetio obradi V8 agregata koji su nakon njihove dorade nudili 30 posto više snage i okretnog momenta. A premda su u Stuttgartu razmatrali i izradu Pullman verzije koja bi eventualno zamijenila velike 600 limuzine, nove svjetske političke okolnosti indicirale su da za to nema potrebe. Velik broj specijaliziranih karoserista nudio je cijeli niz konverzija koje su mogle zadovoljiti te potrebe, pa su se u Mercedesu zadržali jedino na blindiranim verzijama.
Dvanaestogodišnja karijera završila je sa 818.036 proizvedenih primjeraka (od čega je njih 97.546 imalo ugrađen dizelski motorom, dok ih je 74.062 bilo coupéa. Te brojke W126 učinile su najuspješnijom od šest dosadašnjih generacija S klase, a i vrlo poželjnim oldtimerom u kolekcionarskoj garaži.
Ukratko
S klasa desetljećima je i neprikosnoveni simbol prestiža i najprodavaniji luksuzni auto na svijetu, u čemu se ponajviše istakla njezina druga generacija, do danas brojčano najveća Mercedesova luksuzna uspješnica
U produženoj 500 SEL verziji W126 je svijetu premijerno predstavio i samonivelirajući hidropneumatski ovjes
S klasa proročki je najavljena kao “auto visokog tehničkog nivoa koji u svemu nadmašuje prethodnike”. To nije samo auto sa sitnim poboljšanjima, već nova dimenzija vožnje, udobnosti i sigurnosti.” I bila je, nudeći dotad neviđeni komfor
W126 nikad nije dobio Pullman verziju, no i “obične” blindirane bile su vrlo popularne. Jedna od njih vozila je i papu Ivana Pavla II. (gore), a Fidel Castro najviše je volio produženi 560 SEL
Kurt Waldheim vozio se u W126 dok je još bio omiljeni predsjednik. Kasnije ga Austrijanci baš i nisu voljeli, ali su nastavili voljeti njegov predsjednički auto...