Novo vrijeme: dogodine će Ferrari predstaviti svoj prvi SUV model Purosangue što ujedno znači i prvi serijski model s po dvojim vratima na bokovima što je presedan za marku iz Modene. No, auto s četverim vratima i propetim konjićem na nosu već smo imali prilike vidjeti i to prije 40 godina, na salonu automobila u Torinu 1980. godine.
Riječ je bila o konceptu Pininfarine, limuzine klasičnog trovolumenskog oblika s četverim vratima nazvanom Ferrari Pinin, koji je na osnovi Ferrarija 400GT izrađen u čast 50 godina od osnivanja kuće od strane Battiste "Pinin" Farine 1930. godine.
Međutim, premda je reakcija javnosti bila sjajna, Enzo Ferrari se grozio na samu pomisao Ferrarija s četverim vratima (koji je bio zamišljen kao konkurent Jaguaru XJ, Maseratiju Quattroporte i Mercedesu 450SEL 6.9), te je prijedlog odbačen.
Ferrari Pinin tako je zauvijek ostao konceptni automobil, prvi, ali i zadnji Ferrari s četverim vratima ikad izrađen (istini za volju, Pininfarina je 1996. dizajnirao i preradio sedam Ferrarija 456 GT u 456 Venice Sedan limuzinski model s 4 vrata za Sultana od Bruneja, ali to se ne računa jer nema nikakve veze s Ferrarijem, osim baze prerade).
Razloge zašto Pinin nikad neće postati serijski primjerak, osim Enza navodili su i vodeći inženjeri marke. Složili su se kako Ferrari serijski ne bi bio u stanju ponuditi automobil s četverim vratima jednakih beskompromisnih sportskih osobina kao s dvojim zbog manje krutosti karoserije i duplo više brtvi vrata, što bi povećavalo buku.
Inače, konceptni Pinin je u duljinu mjerio 4,8 metara i imao sprijeda ugrađeni 12 cilindarski boxer motor iz modela 512 BB od 365 KS. Nakon izlaganja u Torinu i odluke da se neće proizvoditi godinama je sakupljao prašinu kolekciji belgijskog trkača i kolekcionara automobila Jacquesa Swatersa kojem je prodan sredinom 1980-ih.
Sve do 2008. godine kada ga je na aukciji kuće RM Sotheby's kupio kolekcionar iz Modene, Gabriele Candrini, koji je odlučio oživjeti neobičan Pininfarinin prototip. Kontaktirao je inženjera Forghierija koji je osmislio motor za 512 BB iz tog vremena pa su zaključili kako je za pogon Pinina ipak bolji V12 boxer iz Testarosse. Za novu ulogu ipak je bio posebno modificiran u donjem dijelu, a dodani su 5-stupanjski ručni mjenjač, pogonsko vratilo i stražnja osovina iz modela 412 GT.
Ugrađeni su podesivi amortizeri prema izvornoj specifikaciji projekta, a spremnik za gorivo je izrađen od nule, s posebnom pažnjom posvećenoj sigurnosti. Unutrašnjost je ostala izvorna s Connolly kožom i za to vrijeme futurističkim rješenjima poput električnog podešavanja sjedala i posebnog stereo sustava za putnike na stražnjim sjedalima sa slušalicama.
Nakon godinu i pol rada, automobil je napokon 2010. godine odradio svoju prvu vožnju nakon čega je bio izložen u muzeju Ferrarija. Pet godina kasnije ponovo je ponuđen na aukciji za 800.000 dolara, a današnji je vlasnik američki kolekcionar Anthony Nobles koji ga drži u Nobles Family Automotive muzeju u Kaliforniji.
Dogodine, Pinin više neće biti jedini Ferrari s četverim vratima kojeg pamtimo. Nakon više od 40 godina čini se da je stiglo vrijeme za Ferrari model s četverim vratima i to na povišenim nogama...