 sanita.jpg)
 limousine.jpg)
Punih je 30 godina prošlo otkako je tvornica u Mladoj Boleslavi počela proizvoditi Škodu Favorit. Premda u tom trenutku još nikome nije moglo biti jasno koliko će se brzo dogoditi dotad nezamislive promjene u političkom i svakom drugom smislu, i to u cijelom svijetu, pa tako i Europi i tadašnjoj Čehoslovačkoj, i taj je događaj označio svojevrsnu prekretnicu. Bio je to, naime, prvi Škodin automobil s prednjim pogonom i naprijed postavljenim motorom i već je sama ta činjenica bila dovoljna da svima postane jasno da su u češkoj tvornici već počeli puhati neki novi vjetrovi. U vremenima kad su iz nje izlazile 105-ice, 120-ice i 130-ice, solidni, ali koncepcijski i tehnološki već zastarjeli modeli, bilo je to pravo osvježenje.
Foto: Škoda, Getty
No, dolazak novog automobila nije bio ni brz ni jednostavan. Odluka o njegovom razvoju donijeta je na samom početku osamdesetih, da bi se s razvojem ozbiljno započelo tek nekoliko godina kasnije. Dizajn je povjeren Nucciju Bertoneu, koji se ozbiljno prihvatio posla, pa je i danas zanimljivo vidjeti kako se on razvijao kroz čitav niz različitih skica, koje su, srećom, sačuvane i bez problema ih se može pronaći i na internetu. Osim klasične petvratne verzije, postojali su tad planovi da se u prodaju pusti i klasična trovolumenska limuzina te trovratna, odnosno coupé verzija, no potonje dvije nažalost nikada nisu ugledale svjetlo dana. Sedan je, doduše, ipak bio izrađen, ali u svega dva pretprodukcijska primjerka, od kojih se jedan i danas može vidjeti u Škodinom muzeju u Mladoj Boleslavi.
Za pogon je odabran 1,3-litreni motor nastao doradom poznatog 1,0-litrenog stroja koji je pokretao Škodu 1000 MB, a u procesu njegovog razvitka sudjelovao je i britanski Ricardo Consulting, koji je redizajnirao cilindre, dok je nosače motora izradio Porsche, čijim stručnjacima Česi trebaju zahvaliti i na pomoći pri izradi i ugađanju ovjesa. Favorit se tako, premda je u svoje doba smatran jednim od rijetkih istočnoeuropskih automobila koji nije sklapan po licenci, zapravo pokazao svojevrsnim europskim proizvodom.
Konačnu službenu premijeru nova Škodina perjanica dočekala je 16. rujna 1987. godine na Međunarodnom strojarskom sajmu u Brnu, a puna proizvodnja započela je nekoliko mjeseci kasnije. Reakcije stručne javnosti bile su uglavnom jako dobre, jer je automobil osim relativno skromna izgleda izvana i dosta tvrde plastike unutra bio jednostavan, lagan za upravljanje i održavanje, pregledan i sasvim dovoljno dinamičan za većinu potreba prosječnog kupca. I to ne samo onih na istoku, nego i na zapadu Europe, jer je Favorit, primjerice, samo u Velikoj Britaniji za svog životnog vijeka prodan u više od 50.000 primjeraka.
Od premijere do kraja proizvodnje Škoda mu je konstantno dorađivala spomenuti pogonski stroj, pa je isti ovisno o različitim katalizatorima te korištenim rasplinjačima ili upravljačkim jedinicama ubrizgavanja goriva razvijao od 40 do 50 kW odnosno od 54 do 68 KS. Dvije godine nakon izlaska originala, Škoda je na krilima uspjeha Favorita predstavila i njegovu karavansku verziju Forman, koja je u četiri godine produkcije prodana u 223.000 primjeraka. Nešto kasnije, stigla je i Škoda Pick-up, koja je izrađena u nešto više od 70.000 primjeraka, pa je tako Favorit zajedno sa svim svojim derivatima do obustave proizvodnje u 1995. nabrojao impresivnih 1,077.126 primjeraka. Što bi tek bilo da je imao i prvotno zamišljene trovratne i četverovratne verzije...
No, bilo kako bilo, Favorit je Škodu nesumnjivo odvezao u novo doba. Bio je prvi model te tvornice s modernom pogonskom koncepcijom, ali i posljednji prije no što je u njezinu vlasničku strukturu ušao moćni Volkswagen. Naslijedila ga je Felicia, model koji se ispod modernijeg izgleda te bogatije i efikasnije motorizacije vozio na istoj Škodinoj platformi na kojoj se kotrljao i prethodeći mu Favorit. No, bilo je to posljednji put, jer već će Fabia koristiti platformu na kojoj se radio i VW Polo...
Labuđi pjev s milijun prodanih Posljednji Škodin model prije dolaska Volkswagena sklopljen je u milijun primjeraka i uspješno prodavan diljem svijeta Čehoslovačka je vlada na vrijeme zaključila da Škoda neće moći samostalno preživjeti u novim ekonomskim uvjetima i 9. se prosinca 1990. odlučila sklopiti partnerstvo s Ferdinandom Piëchom, odnosno Volkswagenom. Uspješnost Favorita u tim je pregovorima zasigurno odigrala važnu ulogu Favorit je sklapan i prodavan u Češkoj, ali i uspješno izvožen na niz stranih tržišta, uključujući Veliku Britaniju, Bliski Istok, Južnu Ameriku... Osim modernizacije pogona i kontrole kvalitete izrade, preuzimanje Škode od strane Volkswagena značio je i uvođenje nekih posebnih edicija te svojevrsnu najavu dolaska Felicije, zapravo dopeglanog Favorita, ali s ljepšim izgledom te boljim motorima, mjenjačima... Povijest modela Favorit 1936.
Prvi Favorit u Škodinoj povijesti nosio je oznaku Typ 904, proizvođen je od 1936. do 1939., u ponudi bio između Rapida i Superba, a pokretao ga je 1,8-litreni motor od 38 KS. Mogao je doseći brzinu od 95 km/h, a sklopljen je u 169 primjeraka 1938.
Typ 923 temeljio se na originalnom Favoritu, a najveću razliku činio je snažniji pogon - dvolitreni motor sa 55 KS, zahvaljujući kojem je taj auto mogao potegnuti 110 km/h. Proizveden je u samo 52 primjerka 1987.  Pola stoljeća nakon prvog stigao je i suvremeni Favorit, rađen pod češkim vodstvom, ali s talijanskim dizajnom te njemačkom i britanskom suradnjom, što se ubrzo pokazalo dobrim temeljem za budući razvoj tvrtke 1990.
Karavanska verzija nosila je ime Forman, ali nije imala nikakve veze sa slavnim filmskim redateljem Milošem. Bio je prilično popularan u Češkoj, gdje je često korišten i kao službeno vozilo 1991. Treća i posljednja karoserijska izvedenica Favorita bila je praktična Škoda Pick-up, koja je s benzinskim 1.3 motorom od 54 KS do stotke stizala za 17 sekundi te mogla potegnuti i do 135 km/h Bertoneov spor s državom bez novca Više je razloga zbog kojih je Favorit kasnio u dolasku, no među važnije svakako spadaju financijski problemi s kojima je Škodin tadašnju vlasnik, odnosno država, posebno bio suočen u zadnjem desetljeću komunističke vladavine. Oni su, uostalom, stvorili i dodatna neslaganja u odnosima s Bertoneom, što je u konačnici rezultiralo teškim riječima, ali i neslavnim krajem četverovratne verzije koja je s prtljažnikom zapremnine od oko 500 litara u to doba možda mogla postići zapažen uspjeh. Taj auto je, naime, zapeo već u fazi prototipa, izrađena su samo dva primjerka, no nemali broj pokušaja kućne izrade sedana dao je za pravo svima koji su smatrali da je limuzinu ipak trebalo raditi. Relijaški uspjesi vrijedni štovanja
Škodini su automobili u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama nanizali niz uspjeha na reli natjecanjima diljem Europe i premda se golom snagom u generalkama uglavnom nisu mogli nositi sa zapadnom konkurencijom bili su vrlo lagani i pouzdani te su u svojim klasama često bili nedodirljivi. I Favorit je nastavio svijetlu tradiciju prethodećih mu 130 RS i 130 LR, pa je s njim, primjerice, Škoda 1994. osvojila konstruktorsku titulu na relijima tad aktualnog FIA 2-litre World Cupa, a iste su godine tvornički vozači Emil Triner i Pavel Sibera na WRC reliju u Grčkoj uspjeli stići i do devetog i desetog mjesta u generalnom poretku, dok se Sibera na deseto mjesto u ukupnom poretku uspio probiti i na WRC reliju u Portugalu. |