U bogatoj povijesti BMW-a postoji niz modela koji su definirali marku, ali i nekolicina onih koji su ostali gotovo zaboravljeni, ne zbog toga što su bili loši, već zbog rijetkosti i tržišnog neuspjeha. BMW 503 savršen je primjer potonjeg. Između 1956. i 1960. godine proizvedeno je svega 412 primjeraka, što ga čini jednim od najrjeđih serijskih BMW-a ikad. Sedamdeset godina nakon predstavljanja, 503 se danas promatra kao simbol razdoblja u kojem je BMW pokušavao preskočiti nekoliko stepenica odjednom i ući u sam vrh luksuznih proizvođača, što baš i nije uspjelo.
Premijera se dogodila na IAA sajmu u Frankfurtu 1955. godine, gdje su predstavljeni BMW 503 Coupé i Cabriolet. Oba modela bila su zamišljena kao luksuzni 2+2 automobili, pozicionirani iznad tadašnjih limuzina 501 i 502. Tehnička osnova dobrim je dijelom preuzeta upravo iz modela 502 3.2 Super, uključujući aluminijski V8 motor obujma 3168 cm3. Sa 140 KS pri 4800 okretaja i 470 Nm okretnog momenta, 503 je za sredinu 1950-ih nudio vrlo ozbiljne performanse, osobito u kombinaciji s profinjenim karakterom.
Za dizajn je bio zadužen Albrecht Graf von Goertz, koji je paralelno radio i na legendarnom BMW-u 507. Njegov potpis na 503-ici označio je jasan stilistički zaokret za marku. Pontonska karoserija (stil oblikovanja automobila u kojem su blatobrani integrirani u glavnu masu karoserije, umjesto da budu zasebni, jasno odvojeni elementi kao kod starijih automobila) s naglašenom BMW-ovom maskom djelovala je čisto, moderno i elegantno, potpuno drukčije od pomalo teških, "predratnih linija" limuzina 501 i 502. Upravo je taj dizajnerski iskorak trebao otvoriti vrata američkom tržištu, koje je tada bilo ključno za financijski opstanak BMW-a.
Karoserijska struktura temeljila se na čeličnom okviru, dok su vanjski paneli poput haube, vrata i poklopca prtljažnika izrađeni od aluminijsko-magnezijeve legure. Čak je i prednja armatura bila masivna aluminijska konstrukcija. Proizvodnja je bila spora i skupa, a svaki je automobil zahtijevao velik broj radnih sati. To je izravno utjecalo na cijenu, koja je na kraju iznosila gotovo 30.000 njemačkih maraka, otprilike dvostruko više od prvotnih planova.
Tehnički, BMW 503 nije bio revolucionaran, ali je bio vrlo napredan za svoje vrijeme. U početku je koristio bubanj-kočnice na svim kotačima, no već 1957. prednja osovina dobiva diskove, dijelom i na preporuku Johna Surteesa. Zanimljivo je i da je Cabriolet postao prvi europski serijski automobil s elektrohidrauličnim sklopivim krovom i električnim podizačima stakala, što dodatno naglašava njegovu luksuznu orijentaciju.
Unatoč svim vrlinama, BMW 503 nikada nije pronašao dovoljno kupaca. Bio je preskup, proizvodnja prespora, a na tržištu luksuznih sportskih automobila već je postojala snažna konkurenciju. Kao i mnogo poznatiji BMW 507, 503 nije uspio vratiti razvojna ulaganja, ali je dugoročno imao drukčiju ulogu. Ovi su modeli pomogli izgraditi imidž BMW-a kao proizvođača prestižnih, tehnički sofisticiranih automobila i postavili temelje za kasnije uspjehe marke.
Danas je BMW 503 iznimno cijenjen kolekcionarski automobil. Ne zbog brutalnih performansi ili sportske oštrine, nego zbog kombinacije rijetkosti, elegancije i povijesnog konteksta. On predstavlja razdoblje u kojem je BMW sanjao velike snove, čak i onda kada tržište za njih još nije bilo spremno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....