U više od dvije godine postojanja ove rubrike otkrili smo vam podosta, nadamo se, zanimljivih priča o oldtimerima i njihovim vlasnicima, no još nikada nismo naišli na ovako temeljitu isprepletenost životnih puteva vozila i vlasnika, odnosno vlasnice. Čitav je život Zagrepčanke Paule Mlakar Treščec obilježen ovim automobilom, Mazdom 323F 1.6i iz 1991.
Početkom 1990-ih ovaj je model bio san mnogih, pa je tako i Paulin otac, kada je došlo vrijeme da u eri slobodnog uvoza zamijeni svoju Opel Asconu novim automobilom, odlučio uzeti 323F. Svidjela mu se jedna iz kvarta, pa se krenuo raspitivati po salonima sve dok u austrijskom Leibnitzu nije pronašao primjerak dostupan za isporuku. Nije bio oduševljen kada je čuo da je auto zelene boje, no nakon što je uživo vidio da je riječ o tada novoj, vrlo atraktivnoj metaliziranoj nijansi, promijenio je mišljenje. Prvu je zagrebačku registraciju Mazda dobila 17. siječnja 1991., upravo na dan početka Zaljevskog rata.
Dvije godine potom, na svijet je došla i Paula, a otac ju je u Mazdi dovezao iz rodilišta. Odmalena je obožavala ovaj auto, u kojem će proći sve, ići s njim na pričest, krizmu… pa čak se i naći u sredini lančanog sudara, kada su 1999. išli po njezinu prvu školsku torbu. Srećom, oštećenja su se uspjela riješiti uz ponešto zamjenskog lima i dijelova te je 323F ubrzo vraćena na cestu.
Obitelj se proširila, stigao je i mlađi brat, no on nikada neće ostvariti emocionalni odnos prema roditeljskom automobilu poput Paule, koja je običavala neutješno plakati ako bi netko od rodbine ili gostiju nesmotreno bratu donio autić, a njoj lutku. Zanimljivo je da se s lijeve strane stražnjeg sjedala, koje je inače, kao i ostatak unutrašnjosti, u iznenađujuće dobrom stanju s obzirom na godine eksploatacije, još može vidjeti oštećenje koje je napravila kao djevojčica, čupkajući tkaninu tijekom obaveznih mjesečnih odlazaka u Graz u šoping, dok je svirala jedna, uvijek ista kazeta s hitovima 1990-ih.
Nije to jedina uspomena. Paula nam pokazuje i držače za čaše, kupljene i stavljene u auto u to vrijeme, pa čak i masku na štapiću, dobivenu od prijatelja kao poklon za kupnju novog automobila. Koliko joj je Mazda uistinu bila u glavi tijekom čitavog života, pokazuje i to što je otac morao staviti veto na njezinu tinejdžersku želju da izuči automehaničarski zanat, rezonirajući kako je to preprljav posao za curu.
Ona će, pak, odmah nakon što je položila i počela s ocem dijeliti auto, naučiti sama obavljati osnovni servis – a danas priznaje kako joj je zapravo motiv za ideju o automehaničarskom poslu bila isključivo želja za popravljanjem Mazde, a ne i ostalih automobila. Vozački je položila, dakako, čim je postala punoljetna, a odmah su joj pod motom učenja uvalili odgovornost da odveze obitelj na Vir.
Nakon četiri godine dijeljenja, otac je zaključio da Paula više voli taj auto, pa je sebi kupio zamjenski, a njoj prepustio Mazdu. Nedugo potom opet se pokazalo koliko je taj automobil bitan za njezinu sudbinu. Pokvarilo joj se svjetlo koje se automatski pali u autu kad se otvore vrata, a čovjek koji joj je tada održavao auto poslao ju je nekom Bruni, koji nije samo riješio taj problem nego joj i postao prvo dečko, a potom i muž.
Na vjenčanju su se vozili u 323F, koja je tada okrenula 200.000 kilometara. Danas Bruno brine o održavanju Mazde, a slaže i vlastiti oldtimer, no zajedno su prošli i trenutak najteže odluke. Kada im je 2018. motor zakuhao, pa su se jedva dovezli doma, morali su odlučiti što dalje. Srećom, odlučili su popraviti motor i sve što je još trebalo te zadržati 323F kao auto za posebne trenutke, a Paula si je uzela drugi auto za svakodnevne potrebe. I dalje je svi prepoznaju po Mazdi i pitaju gdje je, ako je slučajno ugledaju za upravljačem drugog automobila.
Čim je auto navršio tridesetu, učlanila se u oldtimer klub te posljednjih godina prevaljuje vrlo malo kilometara njime, tetoši ga i mazi u skladu s godinama i statusom. Postoji aktivan Mazda klub, no njezin je fokus danas sve više na općim oldtimerskim susretima. Ima i lijepu količinu rezervnih dijelova.
Nedavno je, primjerice, u Bihaću pronašla neraspakiran, novi branik. Točne brojke ne zna, no pretpostavlja da je kod nas još uvijek na životu nekoliko desetaka primjeraka modela ove generacije. Negdje u budućnosti trebala bi uslijediti i potpuna restauracija i lakiranje, no nema nikakve žurbe. Ovaj 323F ima zašto s ponosom nositi i pokazivati svoje ožiljke, kao i individualizirane detalje poput likova Garfielda i Simon’s Cata.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....