Od 21. do 23. lipnja na Hvaru se održava prvo izdanje FOR festivala. Odličnom line-upu, koji predvode James Blake, Solange Knowles, Nicolas Jaar, James Murphy iz LCD Soundsystema, 2ManyDJs i dr., pridružit će se i australska indie-psihodelična atrakcija - Tame Impala.
Bend iz Pertha pažnju javnosti privukao je 2010. godine debitantskim albumom “Innerspeaker”, a već sljedećim albumom “Lonerism” iz 2012. našli su se na samom vrhu top-lista najboljih albuma godine The Rolling Stonea, NMA-a i Filter Magazinea.
Iako Tame Impala danas ima pet članova, riječ je o prvotnom solo projektu 26-godišnjeg Kevina Parkera, pjevača, tekstopisca i producenta s kojim smo razgovarali uoči njihova prvog gostovanja u Hrvatskoj.
Što vas je privuklo psihodeličnom zvuku?
Volim način na koji je psihodelija na mene utjecala i dalje utječe, u prvom redu fizički. To je glazba koja te može odvesti na različita mjesta i učiniti da se fizički doista osjećaš drugačije, a s druge strane, može biti prepuna emocija. Sviđa mi se način na koji psihodelija ne podilazi nikakvim zakonima za razliku od ostalih glazbenih žanrova.
Turneja s MGMT-jem
Vaš debitantski album “Innerspeaker” hvalila je publika, ali posebice kritika. Koliki je to stvorilo pritisak tijekom rada na novom albumu “Lonerism”?
Ponekad je bilo jako puno pritiska i to su bili trenuci kada uopće nisam želio raditi na novom albumu. Čekao bih da zaboravim na ostatak svijeta i ponovno se vratim glazbi. Uvijek postoji vrijeme kada brinete što drugi ljudi misle, a s druge strane i vrijeme kada uopće ne marite za to i želite zadovoljiti samo sebe i svoja očekivanja. Upravo su to trenuci kada se osjećam najkreativnijim i inspiriranim da pravim glazbu.
Posljednje dvije godine jako puno ste na turnejama, posebice kao prateći bend MGMT-ju. Kakvo vam je iskustvo sviranja s njima?
Da, s momcima iz MGMT-ja smo zaista dugo bili na turneji i odlično smo se proveli. Oni su super ekipa i čini mi se da imamo slične poglede na glazbu i svijet. Uvijek smo im se divili i zaista je bila čast nastupati s njima na turnejama po SAD-u, Australiji i festivalima diljem svijeta.
Pišete vlastite pjesme, tekstove i sami ih snimate. Slušajući posljednji album usudila bih se reći da tekstovi zvuče snažnije i osobnije nego na prvom albumu?
Da, mislim da sa svakim albumom postajem samopouzdaniji u pisanju tekstova o samom sebi. Nekoć sam bio jako stidljiv u izražavanju sebe ili svojih misli, ali danas na to gledam kao na terapeutski čin. Kada počnem snimati novu stvar, to je za mene magičan trenutak i to je zapravo najbolji trenutak jer još uvijek nije došlo do analize onoga što si napravio. Kada krene analiziranje napravljenog, krene cijepanje, dorađivanje i tu se gubi svaka čar. Prednost u samostalnom radu na glazbi je ta da se nemaš s kim svađati, ali isto tako nemaš se ni s kim složiti o nečemu. Nekada je teško znati je li neka pjesma previše “jeftina”, sladunjava ili dosadna, a možda je najteže od svega vjerovati vlastitoj procjeni.
Koji su žanr
Glazbeni kritičari dosta se trude svrstati vas u određeni glazbeni žanr, pa vašu glazbu nazivaju psych-rockom, dream popom i sl. Kako biste svojim riječima opisali glazbu koju svirate?
Meni to uopće ne smeta. Zašto da moja glazba bude jedina glazba koja se ne može opisati riječima? Ja nisam osoba koja tuđu glazbu pokušava staviti u neki kalup i nisam dobar u tome, ali to je ljudska navika koja je oduvijek prisutna - pokušati svemu dati ime i staviti ga u neku kutiji ili policu. Ne znam kako bih opisao našu glazbu. Možda pseudo-electronic psychedelic groove dream pop?
Kakvu ste glazbu slušali odrastajući?
Slušao sam doista svašta. U ranom djetinjstvu slušao sam potpuno drugačiju glazbu od one koju slušam danas. Jako sam volio hard rock i punk, ali i bendove poput Smashing Pumpkinsa i Silverchaira.
Ako biste mogli odabrati bilo koga iz glazbenog svijeta, s kim biste voljeli surađivati?
Uskrsnuo bih Jamesa Browna, dobro ga napušio i napravio funk-trance album s njim.
Komentari
0