Bosanski kralj sevdalinki, Božo Vrećo održao je koncert pod nazivom "Sevdahology" u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića, u Hrvatskom domu Split. Očekivano, nastup je bio rasprodan, a publika je uživala u njegovom jedinstvenom spoju tradicionalne sevdalinke s elementima jazza, bluesa i soula. Glazbeno umijeće Bože Vreće u Splitu nije bila samo sevdah - bila je emocionalna sinteza raznih svjetova. Na pozornici su mu se pridružili vrhunski glazbenici: Kadir Dogan na bubnjevima, Christopher Esch na gitari, Marko Nikolić na klaviru i harmonici te Mihai Pirvan na saksofonu, pa je, osim tradicionalne bosanske sevdalinke, koncert bio prožet elementima romske (gypsy) glazbe, orijentalnim ugođajem Bliskog istoka, uz snažan prizvuk turske glazbene tradicije. Sve su to bili podsjetnici na bogatu i slojevitu kulturnu povijest Balkana, koji se u Božinom glasu i izrazu stapaju u jedinstvenu, gotovo duhovnu glazbenu priču.
"Silno sam sretan, hvala vam Splite. Čini mi se da postajem sve luđi u toj poziciji, zapravo glazba, kako djeluje, ona mora biti proces oslobađanja, ne postoji greška, samo postoji susprezanje od davanja, ali večeras, dat ćemo vam puno.", rekao je Vrećo na samom početku koncerta, i obećano - ispunio.
Božo Vrećo i ovim je nastupom pokazao da živi umjetnost, ali i da umjetnost živi u njemu - u svakom njegovom pokretu, glasu, riječi izgovorenoj publici. Ponajviše ipak, u njegovoj jedinstvenoj energiji, koju je nemoguće opisati, ona se jednostavno osjeti, prenoseći se s glazbenika na svakog prisutnog pojedinca.Na koncertu je izveo pjesme sa svojih prijašnjih albuma Melek, kao što su "Sanjao sam", a izveo je i nekoliko pjesama sa svog najnovijeg albuma Sevdahology.
"Mislim se da više ne snimam albume, jer to više nije aktualno. Tko zapravo kupuje albume? Ali, ono što je bitnije, jest da to ipak prepoznaju oni koji trebaju, da osjete oni koji imaju srce i da budu djelom toga oni koji imaju dušu, a to ste vi.” poručio je nakon izvedbe pjesme "Mehmed aga" s novog albuma, a zatim je izveo i tradicionalnu crnogorsku pjesmu, "Po ladu, po zaladu" u čast svojoj majci.
"Ona je Crnogorka, pa nam je to sve blisko.", otkrio je Božo.
Jedinstven je to glazbenik, gotovo paradoksalan u svojoj pojavi i glazbenom izričaju, dok njeguje tradiciju pjevajući sevdah, noseći haljinu a ne odričući se brade kao ustaljenog simbola "muževnosti", razbija stare obrasce binarnih rodnih uloga.
"Vjerujem da se svi zaljubljujemo, a često to bude, baš u budale.", rekao je Božo, zasmijavši cijelu dvoranu.
"I da bi to preživjeli, imamo dva izbora - potpuno poludjeti, ili napisati pjesmu. Čini mi se da je kod mene bilo obostrano.", dodao je, otkrivši kako je nastala njegova pjesma "Krila", koju je potom izveo. A splitskoj je publici, s kojom se osjetio povezanom, poklonio i prvo uživo izvođenje pjesme "Sevdalino" s njegovog novog albuma Sevdahology. Zanimljivom anegdotom o majci, koja mu je inače velika podrška, uveo je publiku u izvedbu svoje pjesme "Pašana".
"Kaže meni majka, kod tebe uvijek svi umru, ja kažem, mama, pa to je sevdah, moraju umrijeti. A ona na to, dobro što umru, nego što umru najgorom smrću.", kazao je. Baš poput iskusnog egipatskog "šaptača zmijama", Božo prelijeva svoju energiju, ostavlja vas u stanju opijenosti, negdje između melankolije, spoznaje prolaznosti bola i radosti koja joj slijedi, a to uspijeva samo onima koji su, baš poput njega, iz vlastite boli uspjeli stvoriti ljepotu, a samim tim i umjetnost. U jednom se trenutku, kao što to inače umije, odvažio i zaplesao kroz publiku.
"Čast mi je bila pjevati vam, zaista mislim da postoji neka posebna veza između mene i Splita, osjećam se divno svakog puta kad dođem.", rekao je Božo pri samom kraju koncerta, zahvaljujući se svojoj publici.
Komentari
0