Knjiga o Jobu danas (Jon 3, 1-10) pripovijeda o gorkom ponosu onih što se smatraju izabranima, a također o mogućnosti da se i njihovi protivnici Bogu obrate. Zapravo je božanski čudno što se tako usudio pisati nadahnuti pjesnik u narodu koji se je ponosio svojim izabranjem, a sve je druge smatrao manje vrijednim, prokletim i grijesima i poganstvom. Ovo je pjesma o krivom izraelskom ponosu i Božjoj ljubavi također prema drugim narodima.
U pjesmi je više sadržaja te se može i višestruko tumačiti, ali u današnjem misnom ulomku ističe se da su Ninivljani povjerovali proroštvu, navještaju Božjega milosrđa - što okrutno pravovjerni prorok nije očekivao. Pravi starinski vjernici obično ne vjeruju u obraćenje ljudi druge vjere i druge narodnosti.
Za neke koji se smatraju pravovjernima i u naše doba ljudi druge vjeroispovijesti i narodnosti bili su, ili još uvijek jesu, neljudi. Strašno je, gotovo nevjerojatno, slušati sudionike nekih oružanih postrojbi koje su u doba 2. svjetskog rata uništavale neka sela druge vjere i narodnosti i ondje doslovno ubijale sve živo, i dojenčad u zipkama. To im je bilo nametnuto kao zadatak, dokaz vjernosti svome narodu. Da, i davni David bi možda tako postupio - samo tri tisućljeća prije. A, evo, iz onog starog Davidu bliskog doba čitamo proroštvo da je Bog dobar svim ljudima, da su i ljudi drugih vjera i narodnosti sposobni postati dobri.
Važno je uočiti i zapamtiti tu biblijsku poruku kojom, eto, nadahnuti proroci prožimaju i cijeli Stari zavjet, koji je povijesno pun i opisa drugačijeg ponašanja.
Kad se cijeli poganski grad - prema ovoj pjesmi o Joni - obratio i počeo činiti pokoru, “sažali se Bog zbog nesreće koju im bijaše zaprijetio i ne učini”. A “Joni bi vrlo krivo i rasrdi se”. Prigovara Bogu da je “milosrdan i milostiv spor na gnjev i bogat milosrđem”.
Tako Biblija davno prije Krista navješta spasenje svima koji se odvraćaju od zla u svako doba i u svakom narodu, u svakoj religiji i kulturi.
Živko Kustić
U pjesmi je više sadržaja te se može i višestruko tumačiti, ali u današnjem misnom ulomku ističe se da su Ninivljani povjerovali proroštvu, navještaju Božjega milosrđa - što okrutno pravovjerni prorok nije očekivao. Pravi starinski vjernici obično ne vjeruju u obraćenje ljudi druge vjere i druge narodnosti.
Za neke koji se smatraju pravovjernima i u naše doba ljudi druge vjeroispovijesti i narodnosti bili su, ili još uvijek jesu, neljudi. Strašno je, gotovo nevjerojatno, slušati sudionike nekih oružanih postrojbi koje su u doba 2. svjetskog rata uništavale neka sela druge vjere i narodnosti i ondje doslovno ubijale sve živo, i dojenčad u zipkama. To im je bilo nametnuto kao zadatak, dokaz vjernosti svome narodu. Da, i davni David bi možda tako postupio - samo tri tisućljeća prije. A, evo, iz onog starog Davidu bliskog doba čitamo proroštvo da je Bog dobar svim ljudima, da su i ljudi drugih vjera i narodnosti sposobni postati dobri.
Važno je uočiti i zapamtiti tu biblijsku poruku kojom, eto, nadahnuti proroci prožimaju i cijeli Stari zavjet, koji je povijesno pun i opisa drugačijeg ponašanja.
Kad se cijeli poganski grad - prema ovoj pjesmi o Joni - obratio i počeo činiti pokoru, “sažali se Bog zbog nesreće koju im bijaše zaprijetio i ne učini”. A “Joni bi vrlo krivo i rasrdi se”. Prigovara Bogu da je “milosrdan i milostiv spor na gnjev i bogat milosrđem”.
Tako Biblija davno prije Krista navješta spasenje svima koji se odvraćaju od zla u svako doba i u svakom narodu, u svakoj religiji i kulturi.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....