RECENZIJA RESTORANA

MENEGHETTI: ''Koliko u ambijentu ima viška profinjenosti, toliko ga u jelima manjka jer sam očekivao jela koja se ne mogu naći u većini restorana!''

    AUTOR:
    • Radovan Marčić

  • OBJAVLJENO:
  • 19.06.2018. u 09:39

Koliko u ambijentu ima i viška profinjenosti, toliko ga u jelima manjka jer očekivalo bi se da se ovdje nude jela koja se ne mogu naći u većini restorana

RESTAURANT MENEGHETTI (HOTEL & VINARIJA)
Stancija Meneghetti 1, 52211 Bale
Vlasnik: Meneghetti d.o.o.
Glavna voditeljica: Suzana Vrtičević Tica
Chefs: Danijela Pifar i Bojan Vuković
Sommelier: Ivan Dušić
Tel.: 052/528800, 099/7007010
www.meneghetti.hr
e-mail: [email protected]
Za goste restorana otvorena od 13 do 15 i od 18 do 23 h (zbog preuređenja zatvorena od 1. rujna do 1. svibnja 2019.)

 

Stancija u Istri preuređena sa svakim luksuznim detaljem za jako ugodan boravak vjerujem da zadovoljava gotovo sve zahtjeve današnjih turističkih bogatuna. I mene je impresionirala stancija, no kako sam ovdje prvi put došao zbog njihova restorana, više me se u početku dojmilo bliže okruženje ovog hvalevrijednog i uvijek u superlativima opisivanoga investicijskog pothvata. Sav je posjed uokolo stancije veliki vinograd, a do same ograde zdanja prostran je vrt. Tu su i maslinici. Znaš da će te u restoranu dočekati već godinama etablirana vina iz vinarije u sastavu stancije i očekuješ da će se jelovnik u ovo doba godine kad sve buja bazirati na blagodatima zemlje.

Bale, 160609.
Stancija Meneghetti vlasnika Miroslava Plise je imanje koje se prostire na 12 hektara sa vise objekata, 2 bazena te vinogradima i maslinikom. Spoj je to tradicionalne istarske gradnje sa modernom arhitekturom.
Foto: Srecko Niketic / CROPIX
Srećko Niketić / HANZA MEDIA
 

I stvarno, kao pozdrav iz kuhinje ponude te uz inćune “pod limun”, crnim maslinama i njihovom paštetom. Kojim smjerom ide kuhinja naznačeno je tapioka čipsom i uljem od peršina. A onda dalje, nažalost, barem u onome što smo mi naručili, njihovo povrće igra sve manju ulogu, ako izuzmemo začinsko bilje i raslinje za ukrašavanje. Za predjelo sam jeo raviole koje nazivaju “proljetnima” i trebali bi po opisu na jelovniku biti posluženi sa šparogama i mariniranim ramstekom. Šparoge su u podlozi jela zamijenili jako dobro spravljenim lisičarkama, a ramstek jako kratko pečenim pršutom. Nije mi jasno kako kuharima nije jasno da će napraviti uslugu jedačima ako taj isti pršut razrežu na komadiće, pa da im tako uz svaki zalogaj ostalih pripravaka na tanjuru u usta stigne i po komadić pršuta. Ovako su prisiljeni odjednom prožvakati cijeli komad pršuta koji je jako teško razrezati ili kao što je ovdje slučaj - u dva zalogaja jer se radilo o dvije fete.

 

Ravioli punjeni skutom kuhani u blitvi i peršinu, od čega su pozelenjeli, bili su ukusni, a dehidrirane masline pogotovo u kombinaciji s gljivama danak su pomodarstvu, a nikako sretan okusni dodatak. Objedovao sam s prijateljem čiji je tartar od bifteka s lardom, začinskim biljem i bosiljkom te krumpirovim popečcima bio jako dobra kombinacija okusa. Kuhari na stanciji zadovoljili su sve trendovske atribute - ima i klica i cvijeća i dehidrata, odnosno prahova, a na ovom tartaru još i perli goveđe juhe i čipsa od tapioke kao najzastupljenijeg “aranžerskog” dodatka. Nemam ništa protiv, takvo mjesto to podnosi, dapače moglo bi u posluživanju biti i inovativnije i po broju dodataka obilatije. No, recimo nikako mi ne ide prah maslina na fažol, baš kao što nije išao ni s gljivama. Sve bi bilo u redu s njim kad bi se radilo o fažolu kako lijepo piše na jelovniku, pa očekuješ neki mladi domaći, a kad ono gravče na tavče. Upravo tako, i to po najizvornijoj recepturi. K tome nije baš najsretnija pratnja inače jako dobro spravljenom junećem obrazu u vrlo ukusnom šugu.

 

S “uskog” jelovnika prijateljev “kaubojski odrezak” po izgledu bio je dobar odabir. Bio je jako dobro ispečen do pola kako je tražio, no malo pretvrd, a mesar se baš i nije potrudio opskrbiti ih najboljom kvalitetom. Zato je salata poslužena u posudici pride bila puno profinjenijeg okusa i kompozicije - lisičarke, krispi od meda, perle aceta balsamica, klice češnjaka... Koliko u ambijentu ima čak i viška profinjenosti, toliko ga u jelima manjka. U svakom slučaju ambijent, posluga, uopće atmosfera “posebnog mjesta” debelo vodi nad kuhinjom. Očekivalo bi se da se u ovako sasvim posebnom i soanjiranom ambijentu ipak jede nešto što se ne može naći drugdje. To, nažalost, nije tako.

 

Daleko od toga da se ovdje ne kuha dobro. Sve što smo pojeli ovdje bilo je spravljeno “po zanatu” i ukusno, no kao da to nije dovoljno. Kuhari ovdje imaju jako nezahvalnu ulogu - nadvladati prostor. Mogli bi se i, mislim, više pouzdati u sigurno veliki potencijal svoga vrta, a manje u pomodarske dodatke.

ODABIR VINA

Uz vlastita vina Meneghetti i Kuće Glavić vrlo istančan odabir pretežno hrvatskih vina, uz nekoliko najprestižnijih francuskih i talijanskih butelja.

CIJENE

Istarski mesni tartar 190 kn, Proljetni ravioli 190, obrazi 255, Cowboy steak 750 (kg), mali testing menu 650, veliki 1150, couvert 25 kn.

Izdvajamo

Iz drugih medija