DOBRI SAVJETI

BEČKI ŠNICL: Ako ne znate za ove trikove to je vjerojatno razlog zašto vam najpoznatiji mesni pohanac ne ispada kako treba!

1905. godine u središtu Beča počeo se pripremati sada već tradicionalni - najpoznatiji austrijski mesni odrezak. Ime je vezano uz grad i jednu od njegovih najutjecajnijih obitelji Figelmuller. Bečki šnicl tako je počeo svoj slavni ulazak u povijest svjetske gastronomije.

Najbolje meso za bečki odrezak je teletina, a treba biti ružičaste boje, čvrsto na dodir, s dosta vlage. Najbolje je koristiti frikando, iako se toleriraju i drugi komadi buta kao i komad leđa.

 

Meso se mora istući do debljine od oko 3 mm. Meso treba dobro istući kako bi se sve žilice unutar njega rastegnule. Mora biti ravnomjerno tanko, a najbolje ga je tući preko prozirne folije kako se ne bi oštetila vlakna mesa. Sol i papar i šnicl je spreman za nastavak procesa.

 

Zatim dolazimo do paniranja. Panirati treba neposredno prije pohanja kako se mrvice ne bi navlažile od mesa jer tada korica neće biti hrskava i kompaktna, već će se raspasti u ulju. Inače. u originalnom receptu stoji kako prezli za pohanje moraju biti dobiveni mljevenjem kajzerica jer ona ima najbolji odnos kore i unutrašnjosti.

 

Sljedeća faza je prženje u masnoći. Pravila nalažu da se šnicl mora pržiti u maslacu ili jos bolje pročišćenom maslacu. I da, on mora doslovno plivati u masnoći. Optimalna temperatura maslaca bi trebala biti 180 stupnjeva Celzijevih.

 

Višak masnoće svakako treba upiti. Najbolje bi bilo ostaviti nakratko pohanac na rešetki da se ulje ocijedi, a korica ostane neoštećena toplinom.

Izdvajamo

Iz drugih medija