Najbolje meso za bečki odrezak je teletina, a treba biti ružičaste boje, čvrsto na dodir, s dosta vlage. Najbolje je koristiti frikando, iako se toleriraju i drugi komadi buta kao i komad leđa.
Meso se mora istući do debljine od oko 3 mm. Meso treba dobro istući kako bi se sve žilice unutar njega rastegnule. Mora biti ravnomjerno tanko, a najbolje ga je tući preko prozirne folije kako se ne bi oštetila vlakna mesa. Sol i papar i šnicl je spreman za nastavak procesa.
Zatim dolazimo do paniranja. Panirati treba neposredno prije pohanja kako se mrvice ne bi navlažile od mesa jer tada korica neće biti hrskava i kompaktna, već će se raspasti u ulju. Inače. u originalnom receptu stoji kako prezli za pohanje moraju biti dobiveni mljevenjem kajzerica jer ona ima najbolji odnos kore i unutrašnjosti.
Sljedeća faza je prženje u masnoći. Pravila nalažu da se šnicl mora pržiti u maslacu ili jos bolje pročišćenom maslacu. I da, on mora doslovno plivati u masnoći. Optimalna temperatura maslaca bi trebala biti 180 stupnjeva Celzijevih.
Višak masnoće svakako treba upiti. Najbolje bi bilo ostaviti nakratko pohanac na rešetki da se ulje ocijedi, a korica ostane neoštećena toplinom.