FOODIE TRAVELER

DOBRA HRANA U BARCELONI: Jamón Ibérico na Boqueriji, tapasi na Placa Novi i burger na Barceloneti!

Napokon je na red došla i ona. Barcelona. Dugo sam ju željela posjetiti, ali nekako nikad nisam imala dovoljno novca. Treba kupiti kartu, ponijeti dovoljno džeparca za pojesti 200-tinjak tapasa dnevno, platiti smještaj negdje dovoljno blizu La Ramble te upad u sve muzeje i galerije...

Ipak, otvorila mi se prilika imati dva dvodnevna ''layovera'' u Barceloni na putu do Dominikanske Republike. Upad u muzeje i galerije otpada (dosta je sve skupo), ali sam uspjela posjetiti neke od važnijih znamenitosti (La Sagrada Familia, Park Guell, Santa Maria del Mar, Casa Mila...), prošetati do Barcelonete i, ono što je meni osobno bilo najvažnije, posjetiti La Boqueriju i Santa Caterina Mercado.

 

Santa Caterina Mercado

Prijateljice i ja smo bile smještene u Barri Gotic, predivnoj srednjovjekovnoj četvrti Barcelone u hostelu koji je bio pet minuta hoda udaljen od La Ramble. Savršena lokacija i odličan hostel, naziva 4 Fun, u ulici Ample (za sve koji razmišljaju gdje se smjestiti prilikom dolaska u Barcelonu).

 

U Barri Gotic je smještena i tržnica Santa Caterina, što sam slučajno otkrila lutajuću po gradu. Nalazi se vrlo blizu katedrale, a prvo što vas privuče kad ugledate veliki natpis Santa Caterina Mercado jest šareni krov tržnice koji vas jednostavno poziva na ulazak. Kasnije sam saznala da boje na krovu zapravo predstavljaju raznolikost voća i povrća koje na tržnici možete kupiti.

Ova natkrivena tržnica, naravno, pršti bojama, ali ono što vas zainteresira je to što je savršeno uredna i posložena. Nešto što u Hrvatskoj zapravo ne viđamo često (doduše, niti imamo poštenu zatvorenu tržnicu). Na svakom koraku možete kušati katalonske tapase, lokalno vino, čokoladu, slastice, meso, što god vam srce poželi.

 

Također, u Barceloni pojam tržnice ne označava samo štandove s voćem, mesom i povrćem, već puno malenih restorana koji služe manje ili više konkretnu hranu. Jamón Ibérico je u Španjolskoj svetinja (s pravom), a na svakih par koraka ćete vidjeti maleni butik s pršutom. I ti butici zaista izgledaju kao prvoklasni butici najskuplje odjeće.

 

Pršuta je bezbroj, ovisno o tome koliko su dugo sazrijevali. Rekla bih da je Santa Caterina izbor za one koji vole dobru ponudu, ali žele što manju gužvu.

La Boqueria

Jer je na La Boqueriji sve samo ne mirno. A opet, to je kaos u kojem uživate jer ljepota namirnica koje se tamo nude i mirisi koji se ovom 150 godina starom tržnicom šire, odvraćaju vaš um od svega negativnog (čudnih ljudi, velike gužve, visokih cijena...).

 

Do Boquerije zapravo vrlo jednostavno možete doći. Zelenom metro linijom L3, smjer Zona Universitaria ili Trinitat Nova (ovisi u kojem smjeru se krećete) ili pješice od početka La Ramble, prateći putokaze za opernu kuću/kazalište Liceu. Ona se nalazi upravo pokraj kazališta, na metro stanici Liceu. Naravno da je prvo što vas oduševi sam ulaz i predivan šareni mozaik na kojemu je ispisano Mercat de Sant Josep de la Boqueria.

 

I did my research i pročitala kako je najvjerojatnije da je ima dobila po riječi ''boc'', što označava kozu, meso koje se u 13. stoljeću (iz kojeg ova tržnica datira) najviše prodavalo. Nakon što napravite par koraka unaprijed, dočeka vas preko 200 štandova, sve jedan šareniji od drugog. Naravno da ne mogu ni ''ugrubo'' nabrojati sve što se na njima prodaje, ali tu ima mesa, ribe, morskih plodava, šunke, pršuta, svježeg voća i povrća, suhog voća, začina, mliječnih proizvoda, cvijeća, gotove hrane...

 

Kao što rekoh, tržnice u Barceloni nisu samo tržnice sa štandovima, već i restoranima i tapas barovima. Štandovi na kojima se prodaje pršut nude i male tuljce s pršutom i sirom koje možete kupiti. Cijena je otprilike oko 8 eura. Cijene su svakako više nego u Hrvatskoj/Zagrebu, da ne nabrajam sad pojedinačno, ali izbor je svakako veći. Također, odlično je to što je tržnica zapravo mjesto druženja, ispijanja kave i blagovanja.

 

 

To nije mjesto na koje dolazite samo kupiti vrećicu ili dvije, tamo dolazite popiti kavu, pojesti koji tapas i usput kupiti nešto povrća i mesa za ručak. Idealno je da na tržnicu dođete ujutro, u svakom slučaju do 14 sati, jer tada ima najviše izbora. Iako ona radi do 20:30 (jedne prilike smo otišle navečer i sve je bilo gotovo prazno), najbolji izbor ćete pronaći u jutarnjim satima. Ako želite nešto prigristi dok lutate među štandovima i restoranima, izbor je također prilično velik.

 

Od pizze, tapasa, mesa s roštilja, pečenog povrća, pečenih i prženih morskih plodova, sireva... Ako ste raspoloženi za tapase, preporučam Pinotxo tapas bar koji je jedan od najpoznatijih tapas barova uopće. Preporučila nam ga je prijateljica koja već duže vrijeme živi u Barceloni, ali bila je prilična gužva pa smo tapase probali na trgu Placa Nova.

 

 

Zaključila sam da su tapas barovi zapravo genijalna stvar. Tapasi zapravo nisu izmišljeni ni za ručak ni za večeru, već za druženje. To je njihova glavna i jedina misija, okupiti ekipu, uz vino i dobar zalogaj. Zato je Barcelona zakon!

Tapasi

Odlične tapase smo pojele na trgu Placa Nova, pokraj Colegio de Arquitectos de Cataluna (koji ćete vrlo lako prepoznati po crtežima na pročelju samog fakulteta). Nažalost, nikako se ne mogu sjetiti imena restorana, ali znam da je bio jedini na trgu s terasom, nalazio se s lijeve strane fakulteta, a terasa je bila crne boje (nekome će valjda opis pomoći!).

 

Cijena tapasa posvuda je otprilike oko 2 eura po tapasu. 15 kuna za dva griza se svakako čini dosta, ali when in Rome... Naručile smo šest različitih tapasa. Rade ih zaista sa svime: jamon iberico, pečena crvena paprika, jalapeno papričica, slatka zelena paprika, pašteta od tune, prženi luk, marinirane kozice, pržena slanina, sve vrste sira, salata i namaza.

 

Apsolutno svi su nam se svidjeli i mogu vam reći da je za popodnevni brunch bilo dovoljno pojesti po dva tapasa. Slažem se da je cifra pozamašna, ali svakako vrijedi probati.

 

La Barceloneta

Kao što napisah, naš hostel je bio smješten u ulici Ample, koja je od Barcelonete bila udaljena kojih 15 minuta hoda. Užasno smo željele posjetiti W Hotel (volimo jedriti pa nas neboderi u obliku jedra fasciniraju), što smo i učinile te usput prošetale duž cijele obale. Barcelonetu smo posjetile čak dva puta i oba puta smo zastale u restoran nešto pojesti.

 

Prvi puta, u lokalnoj taverni su nam ponudili tri slijeda jela i bocu vina (koje je bilo izvrsno) za 20 eura, što smo prihvatile, te jele paellu s rižom i s rezancima, kobasicu s grahom i aioli umakom, selekciju pašteta, puding...između ostalog. Sve je bilo solidno, ništa out of this world, ali zadovoljavajuće. Koliko para, toliko muzike.

 

Drugi smo put na Barceloneti sjele u restoran Urbandock (na šetnici) jer smo sad već bile u stisci s novcem, a tamo smo pronašle burgere po cijeni od 5 eura.

 

I zaista su bili odlični! Naručile smo tanke i domaće krumpiriće i jednu pozamašnu salatu. Ceh je po osobi, zajedno s malom pivom, bio oko 8 eura. S obzirom na količinu, i više nego zadovoljavajuće.

 

Vidimo se ponovno

Definitvno nedovoljno vremena i novca za Barcelonu. Kad god me netko pita kako mi je bilo, odgovorim da je bilo odlično, a zapravo nisam ni svjesna koliko bolje može biti. Pripremite se na visoke cijene, ali i puno života. Žongleri, monocikli, ulični svirači, boemi, svirači, pjevači su uvijek negdje u blizini i ta pozitiva kojom zrače je jednostavno zarazna.

 

Nemojte se ni pokušavati oduprijeti. Ipak, trebate znati da su cijene visoke i lokalcima pa ćete vrlo često naići na predivno uređen restoran ili kafić koji zjapi prazan, a neki gospodin ili gospođa, tematski odjeveni će vas u iste mamiti.

 

Lokalci se druže na trgovima i ulicama, najčešće jedu pizza cut za 2 eura s lokalnog štanda i kupuju pive od 1 eura koje po trgovima prodaju ilegalci (nisam vam ja rekla!). Vjerojatno ne vrijedi za cijelu Barcelonu, ali za dobar dio nje da.

DISCLAIMER: Isprike što nema nijedne poštene rečenice o vinima, jednostavno ovaj put nisu došla na red, sljedeći put svakako!

Izdvajamo

Iz drugih medija