Trgovina "Mrkvica", dobro poznata ljubiteljima zdrave hrane malih domaćih proizvođača, ovih je dana otvorila sedmu poslovnicu u Zagrebu. Vlasnici kažu da je strah i dalje isti kao prvoga dana, ali od nekih ideala ne odustaju.
Igor Magdić i njegova supruga Dijana Gverić, simpatičan bračni par i roditelji dviju djevojčica, već jedanaest godina okupljaju proizvode malih hrvatskih proizvođača i OPG-ova te njeguju ideju kvartovske trgovine.
Police su ispunjene voćem i povrćem iz domaćeg i ekološkog uzgoja, u hladnjacima su mliječni proizvodi malih OPG-ova, a u ponudi su i meso te suhomesnati proizvodi, medovi hrvatskih pčelinjaka, različita brašna, žitarice, tjestenine, mlinci, štrudle te kruhovi i peciva malih craft pekarnica. Tu su i domaća vina, rakije i likeri, a uz sve navedene proizvode može se naći i ponešto prirodne kozmetike, pa čak i proizvodi za pse. U najnovijoj poslovnici nude i kavu za van, hladnoprešane sokove te smoothieje.
Filozofija "Mrkvice" ni nakon sedam trgovina nije se promijenila: fokus je i dalje na kvalitetnoj hrani, podršci malim proizvođačima i obiteljskoj atmosferi, a Igor i Dijana naglašavaju da im je izuzetno važan i osobni pristup kupcima.
- Najvažnije su nam naše zaposlenice, kupci i dobavljači - kažu i ističu da, uz timski rad, pomoć baka i djedova te pouzdanih zaposlenica, uspijevaju voditi rastući posao i uskladiti obiteljske obveze.
Igor Magdić prisjeća se svoje prve tvrtke prije 15 godina, kada se bavio proizvodnjom rakije.
- U jednom razdoblju nastupila je katastrofalna situacija u proizvodnji i prodaji. Naplata potraživanja bila je nemoguća i ja sam poželio otvoriti svoju trgovinu u koju će kupac doći, kupiti nešto i odmah to platiti - rekao je.
Tijekom dostave u jedan kafić primijetio je prostor koji je kasnije postao prva "Mrkvica", ona u Ulici kneza Ljudevita Posavskog, a inspiracija za ovakvu vrstu trgovine bila je baka koja je iz gepeka stare Zastave prodavala domaći sir, vrhnje i jaja.
- Bila je svakog petka u kvartu u kojem sam odrastao. Pa sam onda pomislio zašto ne bih i ja, recimo, nabavio kombi s frižiderima i prodavao domaće proizvode? Ne bih mogao u dućanu prodavati samo rakije pa sam odlučio da to mora biti raznovrsnije i s puno domaćih proizvoda. Onda sam se sjetio te bake i njezine Zastave, a osim toga, putovali smo Francuskom i Italijom i vidjeli da takve trgovine funkcioniraju - dodaje Magdić.
I na početku, ali i sada, ideja je dati poticaj malim proizvođačima da žive od svoga rada. Država ih, kaže, u mnogočemu sputava.
Dijana, koja je sada prvenstveno majka dviju djevojčica, Lucije i Petre, kaže da su njezini zadaci vezani uz "Mrkvicu" sada uglavnom mailovi, nabava robe i novi dobavljači.
- To još ne mogu prepustiti. Ne mogu dopustiti da bilo kakvi proizvodi uđu ovamo, moram znati što jest, a što nije za "Mrkvicu". Tu se jako trudimo, a neke su suradnje dogovorene još prije 2-3 godine - objašnjava.
S dobavljačima, baš kao i sa zaposlenicima "Mrkvice" žele imati partnerski i prijateljski odnos.
- Uvijek im predložimo što bi bilo dobro da naprave, što bi se bolje prodavalo. Na primjer, sir od pola kilograma možda nije najbolja ideja jer se brzo kvari, a naši kupci ne žele ništa bacati. Onda im ja predložim manja pakiranja - dodaje Dijana.
Kada je riječ o počecima i prvoj poslovnici "Mrkvice", Dijana kaže da je izazov sada veći s više poslovnica, većom potrebom za zaposlenicima i više dobavljača.
- Kada smo tek krenuli, nije uopće bilo toliko malih domaćih proizvođača kao sada. I što onda staviti na police? Nisu nam bile ovako pune. Kada smo tek počeli, ljudi su se bojali. Mislili su da je to nešto jako, jako skupo... Sjećam se para koji je došao u trgovinu. Gospođa je rekla da joj je skupo, a nije znala reći što je skupo. Ja sam usporedila cijene i našla 10-15 proizvoda koji su zapravo bili jeftiniji kod nas nego u većim trgovačkim lancima, ali kupci to često tako ne percipiraju - kaže.
Cijena mlijeka, priznaje, viša je nego u trgovačkim lancima, no postoji i razlika u kvaliteti.
- Mlijeko se vrednuje po mliječnoj masnoći, a mi ne prodajemo razvodnjeno mlijeko - naglašava Dijana i dodaje da joj je izuzetno važan osobni pristup svakom kupcu.
Još dok je i sama radila u trgovinama, često je kupcima objašnjavala razliku između pojedinih proizvoda kako bi ih educirala. Sada joj je važno da i zaposlenice "Mrkvice" to čine jer žele zadržati osobni pristup i obiteljsku atmosferu kao na početku. Iako u uvjetima kada je poslovnica, ali i kupaca sve više, a radne snage sve manje, to postaje teško, takvim pristupom u "Mrkvici" žele nastaviti.
Njihovi kupci najviše cijene svježe, domaće voće i povrće, meso i mliječne proizvode.
- Posebno meso jer imamo i ekološko, a tu je i naša piletina, kao i mliječni proizvodi vrhunske kvalitete - rekla je Dijana.
Njezin suprug Igor kaže da je sada lakše s obzirom na to da je "Mrkvica" već prepoznatljiv brend, no iako su upravo otvorili sedmu poslovnicu, početnički strah jednak je kao i prigodom otvaranja prve.
- Svaka nova lokacija nam je kao da prvi put otvaramo, iako nam ljudi stalno dolaze i pozivaju nas da otvorimo u njihovu kvartu. Bez obzira na to, uvijek postoji strah. Ni nakon deset godina nije ništa lakše - govori nam Igor uz smijeh.
Ipak, s vremenom su naučili što ljudi vole i to im ulijeva povjerenje i olakšava im otvaranje svakog novog dućana.
Kada je riječ o budućnosti, u lipnju je u planu otvorenje još jedne poslovnice u Zagrebu.
- Bilo bi super da imamo deset dućana, to je okrugli broj. No ne znam hoćemo li to uspjeti ostvariti - dodaje Igor i objašnjava da sada imaju 70 zaposlenika, a sa svakom novom poslovnicom raste potreba za novima, koje je sve teže naći. Zbog obiteljske atmosfere i osobnog pristupa koji njeguju u "Mrkvici", teško je naći radnike koji bi im odgovarali. Turistička sezona im također odnosi radnike, a problem im stvara i činjenica što "Mrkvica" ima mnogo proizvoda o kojima treba puno toga znati.
- Ljudima je često lakše konobariti u restoranu s pet vrsta jela. Baš je teško naći radnu snagu, ništa nam ne stvara takav problem kao to - ističe Igor i dodaje da je nedostatak radne snage često razlog zašto mnogi prodaju svoj posao.
- I mi smo imali ponudu da prodamo, ali nismo htjeli. Želimo se i dalje baviti time - kaže.
Kada je riječ o kriterijima koje mali proizvođači moraju zadovoljiti da bi se njihovi proizvodi našli na policama "Mrkvice", vlasnici naglašavaju da im je najvažnija preporuka kupaca. U planu je i osnivanje vlastitog certifikata kvalitete. Proizvođače se osobno obilazi i provjerava kvaliteta njihove proizvodnje prije uvrštavanja u asortiman proizvoda.
- Radimo na tome da napravimo certifikat, da postavimo određene standarde i onda proizvođačima dodijelimo određene standarde.
U usporedbi s počecima, kupci su danas, kaže Igor Magdić, definitivno zahtjevniji, ali i informiraniji nego ranije, kada ih je bilo teže uvjeriti u vrijednost i kvalitetu proizvoda.
- Naši kupci uđu u dućan, istražuju o proizvodima, traže adrese proizvođača, gledaju sastojke... Kada je otvorena prva "Mrkvica", 2015. godine, tada su domaći proizvodi malih proizvođača tek počinjali biti trend, a danas ljudi više kupuju takve stvari i puno su oprezniji.
Neće kupiti bilo što. Puno više sve proučavaju u našim trgovinama. U velikim trgovačkim lancima ljudi često kupuju proizvode, a ne provjeravaju ih toliko - objašnjava.
Balansirati obiteljski život s dvoje male djece i ovakav posao nije jednostavno. Ipak, uspijevaju timskim radom.
- Malo ja, malo Dijana, malo baka i djed - kaže Igor, a Dijana ističe da joj je jako važno to što se može osloniti na pouzdane zaposlenice. Neke od njih u "Mrkvici" su već deset godina, od samog početka.
Osim na novoj lokaciji na Vrbanima, "Mrkvica" u Zagrebu posluje na još šest lokacija: Dobri dol 47, Ulica Ede Murtića 4, Ulica grada Mainza 11, Bukovačka cesta 27, Ulica Ognjana Štrige 19 te Ulica kneza Ljudevita Posavskog 34a.
Priča "Mrkvice" tu ne staje. U sljedećim mjesecima planirano je otvaranje i osme zagrebačke poslovnice, u Cankarevoj ulici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....