piše: Mateja Domitrović
snima: Biljana Gaurina
Preseljenje Wine bara Sherry’s sa zagrebačke Trešnjevke u centar grada nije donio još jedno mjesto u kojemu se može popiti dobro vino na čašu. Donio je i nešto više jer Sherry’s nije više samo Wine bar već i bistro u kojemu kuha Talijan s ovdašnjom adresom, chef Gregorio Mannucci. U Sherry’s Wines and Bites u Ilici 73 (u dvorištu) se tako mogu pojesti jela na žlicu, tjestenine, rižota te jela od iznutrica, poput Tripa alla Fiorentina ili junećeg srca s toskanskim biljem, koja pravi gurmani itekako cijene.
Koncept je vrlo jasan: kuha se jednostavna hrana od namirnica koje se tog jutra nabave na Dolcu ili placu na Britancu, preciznije; domaća hrana na kojoj je odrastao sam chef Gregorio. To je baza iako Gregorio redovito goste iznenadi i nekim posve netalijanskim jelom jer su mu bliske i druge kuhinje, poput japanske.
– Nismo se nikako htjeli kategorizirati, odnosno ne služimo isključivo talijansku ili azijsku hranu, već ima svega pomalo, ovisno kako je naš chef toga dana raspoložen – kaže Ivana Šeremet koja vodi Sherry’s.
Ovdje nema podužih jelovnika koji zahtijevaju određeno vrijeme da ih se prouči, sve je zapisano na doslovno jednom papiru i taj popis se svakodnevno mijenja. Još jedna bitna stvar je što se ovdje može nešto pojesti i u kasnim večernjim satima, a to je poprilična rijetkost. I to ne samo hladni zagrisci,
– Ovdje kuham ono što bih i sam jeo, hranu poput carbonare koju jedem doma dok gledam televiziju u tri ujutro. Nema kompliciranih jela i ni jedno u sebi nema više od par komponenti. Osim toga, jelovnik se doslovno kreira svakodnevno, kuham što mi se kuha, svaki dan dođe inspiracija za nešto. Naravno, moj background je Italija, od toga ne mogu pobjeći. Obožavam pripremati iznutrice i to juneće, janjeće i svinjske, koje su u mojoj Firenci prava religija. Tamo se na ulici već u jutarnjim satima mogu pojesti sjajna jela s iznutricama – priča Gregorio i nastavlja:
– Nikad mi nije teško kuhati, rado odem u restoran, no najdraže mi je kuhanje s prijateljima kod kuće, volim takva druženja. A kada odem u Firencu, druženjima uz hranu nema kraja. Talijani naprosto obožavaju jesti, pa tako ja u svom rodnom gradu za manje od tjedan dana dobijem sedam do osam kila – kaže.
Ono što u Sherry’su svakako treba naručiti je rižoto. Jer iako je sva hrana vrhunski pripremljena, rižoto u Gregorijevoj karijeri zauzima posebno mjesto i on ga uvijek naziva Risotto Nazi. Naime, u svojim profesionalnim počecima kada je radio u jednom restoranu u Firenci glavni chef kuhinje koji mu je bio mentor naučio ga je, među ostalim, pripremati i rižota.
– Zajedno smo sigurno skuhali stotine rižota i on mi je rekao da mu, kada budem spreman, pripremim rižoto. Naravno, bio sam spreman, skuhao ga, ovaj ga je probao i pitao me kakvo je to sranje te ga bacio. Morao sam ga platiti iz svog džepa i tako je to trajalo puna tri mjeseca tijekom kojih nisam dobio plaću. No, na rižotu sam takoreći doktorirao i jedne večeri sam pripremio 150 tanjura rižota i tada mi je rekao da je svaki bio isti. To je značilo da je bio dobar i položio sam taj ispit. Sasvim spontano je nakon takvog “treninga” rižoto dobio ime Risotto Nazi. No, bez obzira na sve, svog tadašnjeg šefa volim i cijenim kao učitelja i kao kuhara -objašnjava Gregorio.
Gregorio je Talijan koji uživa u svom poslu, pršti energijom, voli raditi, ali voli i uživati. Kuhinja je njegov svijet i sam kaže da je ona srce, ljubav jer bez toga ni jedno jelo nema smisla ni okusa. Iako je Sherry’s prvenstveno wine bar (u kojemu se može popiti i kava iz pržionice Cogito Coffee te pivo pivovare Nova runda), on trenutno ima i sve ostalo da bude mjesto za dobra druženja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....