Prije koji dan sam napunio određeni broj godina. Odnosno, bliže sam smrti. Ne mislim to negativno; rado bih živio još četiri puta ovoliko, ali činjenica je da sam iz dana u dan bliže onome velikom tulumu bez povratka. To je, zapravo, jedina konzistentna stvar u svačijem životu, ali na dan kada me roda donijela toga sam svjesniji nego inače.
Rođen sam na datum koji je 2001. obilježilo gađanje Blizanaca u New Yorku, što je, kad bolje razmislim, puno toga dalo naslutiti u mojemu odrastanju. Znalo se, dakle, da neću ispasti normalan. To ste, ako ste čitali, mogli dokučiti kada sam pisao o svojoj ovisnosti pomfritom, ali i brojim opsesivnim tekstovima o kavi. Ovaj put tema je skromnija, ali životno značajnija: ušteda od 20 eura na jubilarni rođendan.
Za rođendan se, naravno, zove obitelj. Trošak nije mali. Već sam kod vina kućno eksperimentirao s obiteljskim živcima: točio sam isključivo biodinamiku i što-manju-intervenciju, jer ništa ne zbližava obitelj kao lagana oksidacija, miris kvasaca i čelika u čaši. Ove godine nisam imao ni strpljena četiri sata strugati biftek za tartar koji je lani, usput, bio fenomenalan. Živaca, a bome ni novaca, ove godine nisam imao.
Sreću mi je zato donio skromni podsjetnik na mobitelu: još uvijek imam račun u aplikaciji Crumbs. Lidija i ja (kolegica, vjerojatno ste čuli za nju, vrlo lijepo piše) neko smo vrijeme planirali tekst o toj plemenitoj aplikaciji koja spašava hranu da se ne baci, ali nas je pregazio ritam magazina i restorana. Ukratko, Crumbs spaja lokale s viškovima i ljude s apetitom i racionalnom kalkulacijom.
Nekoliko mjesta u gradu ondje redovito objavljuje pakete pa se na svemu štedi 50%. Par puta sam iz Fišerije doslovno spasio sushije, i novčanik. Ali mojem rođendanskom biodinamičkom festivalu nedostajali su sirevi. Paški je riješen, moja krvna veza obvezuje, Tvrtko iz Novalje (otac) tu je stvar odavna sredio. Frka je nastala oko ostatka plate.
Nisam htio prosipati tkoznakolike novce na skupe sireve; najveći dio budžeta otišao je na vina i pršut. Koji je otac kupio u komadu i igrao se mesara, mali bratić igrao je protivnički - tamanio komade koje je otac uredno slagao. Onda iskoči vijest dana: Francuske delicije sudjeluju na Crumbsu. Fenomenalan dućan, hrpa francuskih sireva o kojima je baš moj urednik, gospon Zec, pisao s onim svojim ozbiljnim poštovanjem prema plijesni i dobrim ljudima.
Kako točno funkcionira paket iznenađenja, nisam bio siguran. Znao sam samo da bih inače te sireve platio 40 eura, a ovako 20. Rezervirao sam dva “crumbsa” (tako zovu veće pakete) i odjurio na Dolac, nadajući se da algoritam aplikacije zna moj ukus ili da je barem raspoložen za moj rođendan.
Najveće iznenađenje: sirevi su bili – sirevi. I to oni koji žive na rubu razumne higijenske panike, što je savršeno. Opće je poznato, a i strogologično, da plemenito pljesnivi, aromatični, vlažni sirevi s vremenom postaju bolji: razvijaju kompleksnost, dubinu, onu poželjnu smjelost” koja se lijepi za nepce. Briga o roku trajanja, dakle, nije me posebno dirala.
Mali intermezzo o roku trajanja: upravo kod ovakvih sireva rok je više administrativna vremenska oznaka nego gastronomska istina. Plemenite plijesni rade svoj posao i nakon deklariranog datuma. Pasta se može malo omekšati ili postati kremastija, aroma ide iz siraste u “što je ovo i zašto mi je tako dobro”, a sol i masnoća se uravnotežuju. Tvrđi i polutvrdi sirevi, pak, s vremenom mogu izgubiti malo vlage, koncentrirati okus, dobiti finu kristalnost. Bitno je čuvanje, što me u slučaju Francuskih delicija nije brinulo. Rok trajanje puka je smjernica, organoleptika je pravi sudac.
Vratimo se pljesnivoj sreći. Preuzeo sam vrećicu od ljubazne prodavačice, dotrčao kući i, nakon nošenja s Dolca na vruć dan, bacio ih na hlađenje. Naravno da ću ih barem pola sata prije posluživanja izvadititi iz hladnjaka da razviju svoj čar. Kako se večer bližila, približavala se i moja bojazan puhanja svjećica. Tortu je ispekla moja draga: baskijski cheesecake, koji peče s uvjerenjem srednjoeuropske slastičarske matrone i mirnoćom kirurga. Ispao je fantastično, prva stvar koja je misteriozno nestala s stola te večeri.
A sirevi? Čim sam došao kući, izvagao sam plijen: 958 grama vrhunskog francuskog sira, pet različitih, za 20 eura. Nije loše. Redom: Tomme de Savoie, Mimolette, Emmentaler, Ossau-Iraty, Saint-Nectaire. Nisam, dakle, znao što ću dobiti, ali izbor je ispao šarolik i smislen. Svi su bili u sjajnom stanju, bez tragova umora. Ušteda me veselila.
Sireve je sestra potpuno amaterski narezala, što je ovom prilikom bilo – svejedno. Obitelj je počela pristizati, sirevi nestajati, nitko nije prepoznao razliku, dapače: svi su se smješkali uz miris koji se fino širio dnevnim boravkom.
Obitelj je bila sretna: smrad slab, Saint-Nectaire bogat kao ja nakon silnih ušteda, Ossau čvrst i ozbiljan, Mimolette koketan, Tomme klasik, Emmentaler mekan. Ja sam večer uz tortu priveo kraju s čašom Krauthakerova Mercsa, objašnjavajući radoznalom tetku da je vino solidno, ali me ne uzbuđuje kao, primjerice, prethodno popijeni fantastični Tomčev Sivi Marany. No, to je bilo potpuno nebitno pokraj činjenice da sam uštedio dvadeset eura.
Na kraju mogu još samo reći kako je Crumbs baš super aplikacija. Pogotovo za one koji vole dobru hranu, nemaju ništa protiv iznenađenja i u sebi nose zdravu dozu škrtosti koja se, eto, kod mene zove odgovorno budžetiranje. Francuske delicije su također odličan dućan koji je Zagrebu donio hrpu dosad zanemarenih francuskih sireva po korektnim cijenama. Ako ste avanturisti poput mene, uzmite paket iznenađenja, možda i vi usrećite obitelj francuskim sirevima i vlastiti ego tihim pljeskom uštede. I da, naravno da sam im rekao da su sirevi s popusta. Usrećila ih je moja ušteda. To nam je familijarno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....