Kako smo naučili peći palačinke...

piše: Nina Klemenčić

snima: Borko Vukosav

Probijanje kroz snježnu mećavu, gacanje po bljuzgi, izbjegavanje kontrole u tramvaju… a mene grije pomisao na užarene tavice još jedne Kuhaonine radionice. Pripremanje palačinki. Da, palačinke su me čekale za doručak!

Recept: Heljdine palačinke s dimljenom ribom

Stoga sam se, čak i s onim bakandžama za snijeg, osjećala poput princeze. Na kućnim sam zabavama dosad uspješno izbjegavala biti jedna od onih djevojaka koje strpljivo stoje uz štednjak i vrijedno peku vruće palačinke. Taktika mi je jednostavna. Naime, na sav glas, gotovo pa uvrijeđeno zbog sumnjičavih pogleda, izjavim kako sam ekspert za pripremanje tijesta.

Zgrabim prvu zdjelu, uspem brašno, nešto i po sebi, nešto po podu, kvrcnem jajetom o tvrdu podlogu pazeći pritom da mi ne upadne koja ljuskica. Malo vanilin šećera, trunkica soli, otopljenog maslaca, mlijeka dok odokativnom metodom ne konstatiram da je gustoća smjese taman.

Tada slijede tajni sastojci: naribana korica limuna i malo mineralne. Ta savršena, mirisna baza odriješila bi me dužnosti pečenja palačinki. No, nije vam to zbog puke lijenosti, meni vam se naime sve lijepi. Čak i za teflonske površine. Nema te “sirotice” koja bi preživjela moj masakr okretanja, tako da se na tulumima njihovim pečenjem uvijek bavio netko drugi jer kriva je tava, pa plamen na štednjaku…

Samouvjereno sam ušetala u Kuhaonu. Tamo su me vrućim čajem i širokim osmijehom dočekale “učiteljice” Karmela, Brankica i Sanja. Razgledavajući ljupko uređen prostor učionice, bacila sam oko na već pripremljene namirnice i važno priupitala Karmelu: – A kakav ćemo pekmez stavljati na činkice? – Pekmez? A ne, ne, neee, ove slatke ćemo samo macerirati. – Mace. šta?! Jel’ to nešto ko flambiranje? Ajme! Pa osramotit ću se, sve će mi zagorjet, još ću im uništit’ posuđe!

Ali moje mentorice, kao da su nanjušile nelagodu koja me lovila. Veselo su mi tutnule pribor u ruke i krenule nabrajati kako su palačinke zapravo najjednostavnija stvar na svijetu. U njihovu osnovnu smjesu mogu dodati što god mi padne na pamet. Ovisno čeznem li za slatkom ili pak slanom varijantom. Čini se da se onaj prijespomenuti ekspert za palačinke u meni na kraju ipak probudio. Dobro miješaj, tanko izlij, brzo okreni. Voila!

Recept: Krem-palačinke

Dobro, malo sam imala problema s motanjem “sarmica” od špinata i sira koje smo kasnije pohali, no vješti Karmelini prsti spasili su stvar. I za kraj, macerirali smo palačinke. Da, ma-ce-ri-ra-li. To znači da smo ih natapali u finom sirupu od narančina soka, maslaca i maraskina. I upravo te, od kojih sam najviše strepila, zavele su me. Toliko jednostavne, a otmjene i ukusne. Zbog prigušenog šarma tih savršeno tankih, francuskih crepes suzzete čak mi je i snježna mećava koja je zarobila Zagreb postala nekako pitomija i nježnija. Sva razdragana, obećala sam našem fotografu Borku i još nekolicini prijatelja vragolasti palačinka party. Tako da mi stajanje uz štednjak na kraju ipak ne gine.

Recept: Crepes suzzete

Privatna arhiva