Otprilike ovako
Sinovčića ul. 5
21 000 Split
095/7070-777
Konoba je ime dobila u čast istoimenog kultnog splitskog blues banda i njihova pokojnog frontmana Gobba, ali i zato što, prema riječima samoga gazde Davora Grabovca Grabe, tu nikad nećete dva puta dobiti gotovo isto jelo jer sve “ovisi o inspiraciji toga dana”. Osim toga, meni, koji je gotovo u potpunosti baziran na ribi, u konobi Otprilike ovako mijenja se svaki dan i ovisi o onome što se taj dan nabavilo friško, direktno od ribara. Da to nije uobičajena floskula, govori i činjenica - potraje li više dana loše vrijeme i jugo i nema friške ribe, ova konoba jednostavno ne radi. I tabla na početku ulice šalje jasnu poruku: “No frying, no mayo, no cooking cream”, jer se u pripremi jela drže tradicije pa su tako okosnica njihove ponude savuri, gregade, brujeti i buzare ili riba “utisno” te “umokro”.
Sva riblja glavna jela kuhaju se tek po narudžbi, no kako se zna da ribi ne treba puno, čekat ćete najviše 20-ak minuta. Od mesnih jela imaju samo “kravu na toć” s domaćom tjesteninom i nekoliko vrsta kobasica, švargle, čvarke i pancetu iz vlastite proizvodnje. Nakon što smo malo napiknuli svega pobrojanog i uvjerili se da je zaista domaće i jako ukusno, odluka je pala na savur od tune. Kapula (luk) koja se marinirala s tunjevinom ovdje je narezana na krupnije komade što se pokazalo kao dobrom idejom jer iako je preuzela okus savura i blago se ukiselila, zadržala je konzistentnu teksturu i još uvijek blago pružala otpor pod zubima, dok su se mekani komadi tune topili u ustima.
Okus limuna na prvi mi se zalogaj učinio mrvicu dominantan, da bi sa svakim sljedećim fino zaokružio sve okuse u ustima. Salata od hobotnice koja je toliko zastupljena na jelovnicima raznih konoba i restorana da već “izlazi na uši”, a pogotovo jer obično dobijete raskuhanog bezukusnog mekušca čiji okus onda do kraja izmasakriraju obiljem kvasine i kapule, ovdje se, na preporuku, pokazala kao odlično predjelo.
Tajna je, naime, u obradi hobotnice koju ne kuhaju, već “šokiraju” u vrućem ulju što omogućava da zadrži sve okuse, a postane podatna. Servirana s ukiseljenim motarom, cvjetovima i lišćem kapara te uz slanutak bila je pravo osvježenje za nepce. I jedno i drugo predjelo stoji 95 kuna.
Ugor utisno apsolutno je senzacionalno jelo. Riba se kuha u minimum vodetemeljca i maslinovom ulju i to samo da prokuha. Tako jednostavno, a rezultat je čvrsto meso ribe koncentriranog okusa. Par kapi dobrog maslinovog ulja i prstohvat sušenih čili papričica i bude vam drago što ste živi. Možda će se činiti čudnim što sam se u ovom ribljem hramu odlučila probati i tu “kravu na toć”, ali kako sam već shvatila da s ribom znaju i umiju, znatiželja me ponukala provjeriti zašto je to jedino mesno jelo zaslužilo biti na jelovniku. Na tanjuru je stigla velika porcija sporo kuhane govedine koja je gotovo sakrila svu tjesteninu.
Interesantno je da ime jela glasi toć od krave, no zapravo toća (safta) gotovo i nema. Iako biste očekivali da će meso koje se raspalo na niti izgubiti na okusu, stvar je potpuno suprotna. Meso je zadržalo svu puninu okusa, no u isto vrijeme nije bilo “žestoko”. Meso se, naime, kako nam je otkrio sam gazda, kuha samo s kapulom, doda se sol, papar, a toća ima koliko meso i kapula pusti. Kako bih ovoga puta ipak ostavila mjesta za desert, morala sam odustati na pola pojedene porcije. I nije mi žao. Oduševile su me smokve ukuhane u crnom vinu koje inače služe uz kremu od svježeg kozjeg sira.
Kako mu trenutno nije sezona, smokvu sam dobila uz kremu od ricotte i mascarponea. Definitivno desert po mom ukusu. Budući da su u rodu s poznatom vinarijom Grabovac iz Prološca (Imotski), na karti su njihova vina najzastupljenija: lagani pjenušac za početak, vrlo pitka kujundžuša, i crnjaci. Može se i pronaći pokoja skrivena etiketa iz njihova kraja, poput vranca iz starih vinograda.
KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran
HRANA: 9/10
AMBIJENT: 9/10
USLUGA: 9/10