Postoji jedan trenutak, vrlo poseban, kad sidro više nije samo komad željeza, nego ključ za ulazak u neki drugi svijet. Taj trenutak počinje kada brod krene prema nekoj zabačenoj uvali, daleko od svega, tamo gdje putokazi nestaju, a karta više nije od velike pomoći. Jer ovdje, među prekrasnim mediteranskim otocima, još uvijek postoje ona nestvarna mjesta na kojima, dok guštamo uz čašu vina i dobru spizu, shvatimo u punom smislu riječi onu dalmatinsku - "a ‘ko to more platit‘". To su mjesta gdje vas na ulazu ne dočeka hostesa s tabletom, nego starac na mulu, koji mirno mota cigaretu i tiho promrmlja: "Može, ima ribe danas. Ako dođete na vrime". Naravno, radi se o skrivenim konobama i restoranima za nautičare, onima gdje se more i tanjur susreću bez filtera. Gdje ono što se ulovi ujutro,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....