Na jedrenje sam prvi put u životu otišla prije dvije godine. Nepotrebno je reći da me oduševilo, ploviš toliko blizu otocima, u mogućnosti si posjetiti mjesta koja su ''običnim pješacima'' nedostupna i diviti se ljepotama naše zaista prekrasne obale. Nije bilo potrebno puno nagovaranja kada su počeli dogovori i za prošlogodišnje ljetovanje, jedrenje je ponovno bilo u planu. Ovaj put se nas deset (i skiper) ukrcalo na jedrilicu od oko 15-ak metara i krenuli smo s razradom plana koje otoke ćemo posjetiti.
Želja nam je bila otići južnije ovaj put, budući da smo prije dvije godine godine obilazili otoke Središnje Dalmacije. Iz Ploča, gdje smo se ukrcali u jedrilicu krenuli smo lagano prema Pelješcu, nakon toga Lastovo te je odluka ponovno pala na nezaobilazan Vis, Brač i Hvar. Ne želim da čitate o tome kako sam ja provela svoj godišnji odmor, ali ono što želim je upoznati vas s mjestima u kojima smo svi jeli zaista dobru hranu. Izdvojit ću vam tri otoka: Lastovo, Brač i Vis, točnije Kut.
Riblja juha koja me izula iz cipela/japanki
Lastovo je još netaknut otočić koji oduševljava svojim mirom i pejzažima, ali i prilično dobrim restoranima.
Odmah u marini u kojoj smo se privezali je bila smještena konoba Porto Rosso, ali smo se mi ipak odlučili za ručak u Bačvari, koja se nalazi u uskoj uličici do koje se dolazi nakon što pređete priličan broj strmih stepenica.
Ugodna hladnoća konobe je bilo točno ono što nam je trebalo i naručivanje klope je moglo započeti. Nekolicina nas, uključujući mene, je naručila salatu od hobotnice, nešto oborite ribe, mesoljupci domaće kobasice, a našle su se tu i kozice na ražnjiću sa žara te rižoto s kozicama. Za predjelo smo svi jeli riblju juhu koje je bila jednostavno savršena, s al dente kuhanom rižom, dovoljno slana, okrepljujuća, točno onakva kakva treba biti.
Budući da se na mom tanjuru našla salata od hobotnice reći ću vam samo, pun pogodak. Zamjerke nemam. Cijena juhe je oko 20-ak kuna po tanjuru, salata od hobotnice košta 65 kuna. Ništa osim oborite ribe zapravo nema astronomski visoke cijene, kruh je domaći, a atmosfera umirujuća i stvorena za vruće dane.
Pizza i kokteli za ''mirnu'' višku večer
Brač je oduvijek bio moj najdraži otok. Prije nego sam otkrila Vis. Sad ću reći da ih podjednako volim, možda mi Vis malko više dira srce. Komiža nam je bila neizostavna kad smo stigli do Visa, tamo uvijek u Fabrici naručimo komišku pogaču i popijemo piće, ali ono što me ovaj put oduševilo nalazilo se u Visu, točnije u predjelu Visa koji se zove Kut.
Lambik, bar i bistro koji je smješten u starom ljetnikovcu Petra Hektorovića. Savršen hlad, prekrasna tirkizna vrata, kameni zidovi… Što ti srce više može poželjeti? Mi smo se odlučili tamo otići na večeru kada služe isključivo pizze i koktele, ali možete ih posjetiti i preko dana.
Naručila sam pizzu s kozicama jer mi je upravo nju preporučila prijateljica Mare koja je s Visa te tamo ljetuje od kad zna za sebe. Zaletila sam se do pizzajola koji je bio u smjeni i provirila kroz njegov prozorčić kako bih vidjela što se tamo događa.
Kozice su zaista bile svježe, on je bio iznimno spretan s tijestom koje se peklo u krušnoj peći. Pizza je bila odlična, cijena joj je bila 65 kuna, ali je dovoljna za nahraniti čak dvoje gladnih usta. Ako ste od koktela poput mene, njih ćete platiti u prosjeku 45 kuna.
Janjetina je duhovna stvar, nikako samo hrana
Brač. Ovo što sad slijedi je ritual, nekakvo duhovno iskustvo. Terasa Ciccio, mjesto gdje janjetina s gradela miriše poput behara u proljeće, a mekana je poput putra koji ste zaboravili staviti u hladnjak.
Konkretna porcija (od koje se bez problema najede dvoje ljudi) košta 90 kuna, a uz janjetinu smo još naručili i jednostavnu krumpir salatu, sezonsku salatu te, naravno, luk. U Ciccio smo išli nekoliko puta i vraćat ćemo se zauvijek, ne samo zbog genijalne janjetine nego i zbog domaćih pekmeza kojima pune svoje palačinke. Najdraži su nam onaj od grožđa (koji se radi s grizom) te onaj od smokve.
Svaki put naručimo previše palačinki, ali svaki put one nekako planu. Pokraj same Terase, desno od nje ako gledate u nju, se nalazi najslađa mala plažica do koje je vrlo jednostavno doći, a na kojoj možete imati divan mir. Red janjetine, red kupanja, treba li vam išta drugo.
Ovo su samo neka od mojih omiljenih mjesta na našim otocima, ima ih još hrpa prekrasnih, ali prošle godine su oni odnijeli pobjedu. Ni u jednoj od konoba/terasa/pizzerija nismo potrošili više od 120-150 kuna po osobi, uključujući i piće. Nadam se da ćete uspjeti posjetiti ove otoke i jesti na ovim mjestima, a ukoliko imate bolje prijedloge, javite nam, preporuka za dobru hranu uvijek dobro dođe!