Mikropivovara Barilo iz Dugog Rata već neko vrijeme privlači pozornost svih zainteresiranih za craft pivo domaće proizvodnje, i to ne samo odličnim dizajnom etiketa, nego i izvrsnim okusom Mile i Malduka, svijetlog Golden ale i tamnog Irish red ale piva koje kuha vlasnik i glavni pivar Tomislav Raos. Nedavno smo zavirili u pogon skriven s lijeve strane Magistrale i s pivarom Raosom porazgovarali o tome kako je osmislio svoj koncept i počeo kuhati prvo dalmatinsko pivo južno od Splita.
- Prije sedam godina ostao bez posla i silom prilika otišao raditi van. Bio sam zaposlen kao poslovođa na montaži i održavanju različitih industrijskih postrojenja i pritom sam proputovao puno država po Europi, u kojima bih uvijek probao neko novo pivo... - započeo je svoju priču pivar Raos. - Pivo me oduvijek privlačilo i još sam devedesetih razmišljao o tome kako bi to bilo napraviti svoje pivo, ali kod nas u Dalmaciji to je prije bila nemoguća misija, em nemaš gdje naučiti kako se to radi i nema ti tko pokazati, em nemaš sirovine. Kako sam bio dosta na terenu, doma bih navečer čitao o kućnom kuhanju piva pa sam jedva čekao da se vratim u Hrvatsku i sve isprobam. Kad sam napokon došao doma, samo sam počeo kuhati i kuhati pivo. Kuhao sam za sebe, no ljudi koji bi probali moje pivo uporno su me uvjeravali da bih ga trebao početi proizvoditi. Isprva sam bio dosta oprezan, no počeo sam se polako raspitivati o tome kako otvoriti vlastitu pivovaru - ispričao nam je.
Naravno, kao što je to često slučaj s privatnim i malim poduzetnicima, nije sve išlo glatko.
- Iako je cijeli proces otvaranja pivovare zapravo trajao dulje od sedam mjeseci, službeno smo tvrtku otvorili u veljači, a sve dozvole za prodaju dobili tri mjeseca poslije. U našoj državi stvari jednostavno idu sporo. Oni koji su zaduženi da ti daju informaciju, zapravo je i ne znaju dati. Država daje poticaje, ljudi se odluče krenuti u nešto i dolaze u zavode i ministarstva s pitanjima, no nitko im ne zna odgovoriti. No nisu ni oni krivi jer ih nitko nije uputio - istaknuo je Raos.
Osim nezaobilazne birokracije, trebalo je stvoriti i privlačan i ukusan proizvod koji će zaintrigirati hrvatsku publiku i zadovoljiti potražnju za jedinstvenim pivskim iskustvom.
- Kamo god putovali, stranci uvijek žele probati nešto posebno i lokalno, a ne industrijski proizvedeno komercijalno pivo. Kad sam malo razmislio, zaključio sam pa zašto ne bih probao raditi svoje pivo i zašto ne bih dao nešto novo i originalno ovom kraju, naše lokalno pivo! Zato sam i odlučio na etikete staviti ličnosti iz povijesti kraja. Odabrao sam prvo Milu i Malduka, ali i za sva daljnja piva će biti lokalni motivi jer tako želimo prezentirati strancima svoj kraj. A koliko znam, prvi sam u Hrvatskoj koji je na etike tu stavio i QR kod koji vas vodi na web stranicu gdje možete saznati nešto više o legendama Omiša. To je bila ideja moje žene Klare, a Turistička zajednica Omiša osigurala mi je popratni tekst na devet svjetskih jezika. Pri osmišljavanju svoje ponude, Raos se orijentirao na popularne vrste piva, koje je odlučio pripremiti od ekološki uzgojenih sastojaka.
- Znam raditi dosta stilova, no moraš biti pažljiv prema kraju jer ljudi nisu naučeni piti sve i svašta. Pravi pivoljupci vole popiti piva s više hmelja, no običan čovjek naučio je piti industrijski lager pa je prva stepenica bio Golden ili Blonde ale. U skladu s tim izbacili smo na tržište dvije vrste piva u isto vrijeme. Svijetlo pivo mi se zove Mila po poljičkoj legendi o Mili Gojsalić, a riječ je o laganom pivu koje ljude oduševljava aromom.
Mila - Golden Ale
| Svijetlo i lagano pivo Mila naziv je dobilo po legendarnoj poljičkoj junakinji Mili Gojsalić, koju mnogi smatraju hrvatskom verzijom Ivane Orleanske. Sam Dugi Rat nekada je bio dio Poljičke Republike koja je postojala na tom području sve do vremena Napoleona. Legenda kaže da je Mila Gojsalić, nakon što ju je 1530. godine obeščastio turski paša koji je sa svojim vojnicima ušao u Poljičku Republiku, usred noći zapalila spremište baruta turske vojske kako bi spasila svoje sugrađane od turskih osvajača. Nakon što je sve digla u zrak, bježeći od svojih progonitelja Mila Gojsalić otrčala je do litice s koje puca veličanstven pogled na ušće Cetine i skočila u smrt te tako dala svoj život za slobodu Poljica. |
Drugo pivo mi je tamno pivo Malduk koje mi se uklapa u legendu o omiškom gusaru iz porodice Kačića koji je imao nadimak Malduk i živio je u 13. stoljeću. Malduk je Irish red ale, crvenkasto-smeđe pivo koje je drugačije, malo jače i odlično paše zimi. Imam namjeru raditi i specijalnije stilove i malo ljudima približiti tu svjetsku scenu, samo trebam ići polako. Da je zajednica važan kotačić u procesu uzdizanja odličnih projekata od ideje do realizacije uvjerio se i sam Raos koji je od kolega pivara, obitelji i prijatelja dobio bezuvjetnu podršku.
Malduk - Irish Red Ale
| Tamno crvenkasto-smeđe pivo Malduk naziv duguje Nikoli Kačiću, najpoznatijem omiškom knezu koji je živio u 13. stoljeću. Poznat pod nadimkom Malduk, knez Kačić bio je zloglasni gusar koji je koristio jedinstveni položaj srednjovjekovnog grada Omiša, na ušću Cetine i omeđen kamenim klisurama, za napade na brojne galije Mletačke Republike i druge trgovačke brodove koji su plovili duž obale srednjodalmatinskih otoka. U lakim jurišnim brodovima koji su se zvali Sagitta ili omiška strijela gusari bi ubirali svoj danak, čak i od najmoćnijih pomoraca toga doba. Gusarima predvođenima Maldukom čak je i Mletačka Republika plaćala pravo na prolaz, kako bi sačuvali teret svojih brodova. |
- Pivari po Hrvatskoj su super ekipa, svi ti žele pomoći. Nema konkurencije i barem za sada je sve na zdravim nogama. Primjerice, Sandi Mance iz Požege jedan je od pionira našeg pivarstva i ljubitelj piva. Na početku sam upravo njega sramežljivo ispitivao i uvijek bi mi odgovorio. Poslije sam upoznao ekipu iz Šibenske pivovare, Antonija i Filipa i u međuvremenu smo postali ka’ braća. Cijelu sam zimu išao k njima u pivovaru, družili smo se i kuhali pivo. Kad su se počeli širiti, od njih sam otkupio pogon, a puno su mi pomogli i što se tiče same avanture otvaranja pivovare. Što je najžalosnije, mi pivari najmanje razgovaramo o samom pivu, a više o zakonima i što smiješ raditi, a na što moraš paziti - uz odmahivanje glave pojasnio nam je Raos.
- Ušli smo u prostor bivše pekarnice koji je bio u lošem stanju, crnih i spaljenih zidova. Znao sam nekada doći tu zimi i pitati samog sebe ‘Jesam li ja lud, što to radim?’ Ali neki ti glas govori ‘Samo radi, nemoj misliti’. Žena mi je puno pomagala dok sam kuhao, brat Ivan je pomorac i ostao je tu u pauzi između ugovora kao podrška, a naš zajednički prijatelj i radni kolega Brane Jurko također uleti kad zatreba. Imam i dvije kćeri koje dođu lijepiti etikete. Svaka ruka valja, uvijek se tu ima nešto raditi, a funkcioniramo kao vesela družina. Posebno me zadivilo što su mi na početku dolazili ljudi ujutro u 8 sati bez najave i s radničkim rukavicama i pitali ‘Što treba raditi?’ Naradili smo se svi, ali se isplatilo. Prvi put u životu mi se događa da na posao dolazim sretan. Nema nikakve nervoze više, iako nam je trebalo vremena da se uhodamo, no danas ovdje udara muzika, svatko radi svoj dio posla i uživamo - rekao nam je uz osmijeh.
U Pivovari Barilo ponedjeljkom pune pivo koje su zakuhali dva tjedna prije, utorkom kuhaju prvu turu, a srijedom drugu, što sve skupa daje 1000 litara novog piva. U četvrtak ručno lijepe etikete, a petak ostaje za održavanje pogona i dovršavanje zadataka. Pivo im stoji 13 dana u jednom od dva fermentora pa tako svaki tjedan jedan bude pun piva spremnog za prebacivanje u boce. Sastojci koje koriste u svom pivu su najjednostavniji, kao prije 300 godina - voda, ječam, hmelj i kvasac.
- Hmelj trenutno nabavljamo iz Slovenije i Amerike, ječam je većim dijelom iz Njemačke i Belgije, kvasac iz Slovenije, a voda je naša Cetina koja je prema analizi odlična, samo je malo tvrda pa je treba prvo omekšati. Sve što koristimo u svojim pivima ima certifikat da je potpuno ekološki proizvedeno i bez pesticida. Nema tu nikakvih aditiva ni za boju, ni za bistrenje, ni za postojanost pjene. Većina ljudi mi kaže, čak i kada popiju malo više navečer, nema glavobolje! A nju inače uzrokuju ti pusti konzervansi koji se koriste u industrijskim pivima, kao i zamjenski sladovi… Kad je od dobrih sastojaka pripremljeno, pivo je zapravo zdravo i hranjivo jer su hmelj i kvasci bogati izvori vitamina B. Svako craft pivo koje fermentira u boci ima malu količinu taloga od pivskog kvasca. Ljudi koji to ne znaju se čude, ali to vam nije ništa drugo nego čisti vitamin B! - objasnio nam je.
Nakon uspješno odrađenog ljeta vrijeme je za nove izazove, a jedan od njih je i priprema treće pivske poslastice - crvenog IPA piva kojem se još ne zna ime, ali će biti u skladu s lokalnom tradicijom. Na pomolu su i suradnje s malim craft dućanima jer im je cilj ući na zagrebačko tržište, a od većih trgovina ušli su u ponudu lanca Tommy.
- Želio bih samo još naglasiti da su me, kad sam izbacio svoja dva piva na tržište, mlađi ljudi koji imaju svoje biznise u gradu i okolici odmah kontaktirali i stavili u ponudu svojih kafića i restorana. Prepoznali su nas, oduševili se idejom i rekli mi da me moraju podržati kao lokalnog proizvođača, što je sjajno. Tako bi se svi trebali odnositi prema našim ljudima - zaključio je pivar Raos.
Piva skuhana s cetinskom vodom krase imena ličnosti koje su obilježile omiški kraj