Znanstvenici su razvili uređaj koji može rekonstruirati okuse hrane i pića te ih u svega nekoliko sekundi prenijeti na daljinu – ipak, začinjenu hranu još nisu uspjeli obuhvatiti.
Ovaj uređaj, nazvan "e-Taste", mogao bi unaprijediti sustave virtualne i proširene stvarnosti, omogućujući dublje uranjanje u digitalne doživljaje. Osim toga, mogao bi se koristiti u biomedicinskim istraživanjima ili, kako sugerira istraživački tim, čak i za "virtualne gastronomske avanture".
Sam sustav još je u fazi razvoja, ponajprije zato što postoje osjetilni doživljaji koje uređaj ne može reproducirati, poput pikantnosti i masnoće.
Iako je danas moguće na daljinu dijeliti slike, zvukove, pa čak i fizičke osjete, prijenos mirisa i okusa ostaje izazov. Unatoč ranijim pokušajima, znanstvenici koji su razvili ovaj sustav navode niz prepreka: izravna električna ili toplinska stimulacija jezika može izazvati tek ograničen broj okusa, uporaba kemikalija može biti nepouzdana, a raspored okusnih pupoljaka na jeziku zahtijeva precizno ciljanje pojedinih područja kako bi se stvorili specifični doživljaji.
Kako pišu američki znanstvenici u časopisu Science Advances, uređaj e-Taste sastoji se od dva ključna dijela. Prvi je senzorska platforma, tzv. "elektronički jezik", koji analizira koncentraciju pet osnovnih kemijskih spojeva u tekućem uzorku hrane ili pića i bežično prenosi podatke drugom dijelu sustava. Taj drugi dio koristi male elektromagnetske pumpe za upravljanje protokom tekućine kroz sloj gela koji sadrži pet jestivih tvari odgovornih za osnovne okuse, omogućujući njihovu preciznu isporuku korisniku putem posebnog otvora u ustima.
Tih pet tvari odgovara osnovnim okusima izvorne hrane: glukoza stvara slatki okus, limunska kiselina kiseli, natrijev klorid slani, magnezijev klorid gorki, a glutamat umami.
Znanstvenici dodaju da njihov sustav omogućuje isporuku okusa na specifična područja jezika, što bi moglo poslužiti za istraživanje ljudske percepcije okusa.
"Ljudi će dobiti nešto nalik slamci u ustima, koju će moći usmjeriti na određene dijelove jezika prema potrebi", objašnjava Yizhen Jia, suautor studije sa Sveučilišta Ohio State.
Tijekom istraživanja proveli su niz testova. U jednom od njih, deset volontera isprobavalo je tekućine različitih intenziteta kiselosti proizvedene ovim sustavom, pri čemu su ih ispravno identificirali u 70% slučajeva.
U drugom testu, šest volontera isprobavalo je različite kombinacije tekućina s okusnim spojevima, pri čemu su ti spojevi bili oblikovani tako da oponašaju – limunadu, tortu, prženo jaje, kavu i riblju juhu. Zatim su morali isprobati tekućinu generiranu sustavom i odabrati koje jelo predstavlja. Ukupna točnost bila je gotovo 87% – iako pikantni okusi još nisu obuhvaćeni.
Marianna Obrist, profesorica multisenzornih sučelja na University College London, koja nije sudjelovala u istraživanju, pozdravila je ovu studiju.
"Stimulacija okusa posebno je izazovno područje, no autori su očito uspjeli uvjerljivo integrirati okusne senzacije u digitalna iskustva", zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....