VINSKE MUŠICE

MOŽDA TO NEKOME JOŠ UVIJEK ZVUČI KAO OKSIMORON: Ali svježa dalmatinska bijela vina, idealna za ljetne vrućine, doista postoje!

    AUTOR:
    • Saša Špiranec

  • OBJAVLJENO:
  • 13.08.2019. u 06:59

Peljesac, 250912.
Peljeski vinari beru svoje grozdje i odvode ga u zadruge na obradu. Peljesac je poznat po sorti Plavac mali (crno grozdje) i Rukatac (bijelo grozdje). Na predjelu Dingac se proizvodi najkvalitenije hrvatsko crno vino.
Na fotografiji: vinari iz mjesta Putnikovici dovode svoje grozdje u poljoprivrednu zadrugu.
Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Nikola Vilić / HANZA MEDIA

A brojne su i sorte od kojih se proizvode...

Kad se traži preporuka vina za ljetne vrućine, prvo što pada na pamet su bijela i aromatična vina hladnijih vinogradarskih regija. Regija kao što su Bregovita Hrvatska, Burgundija, Loire, Alto Adige ili Štajerska. Obično od sorti pinot bijeli, sauvignon, moslavac (šipon), rajnski rizling, kraljevina i tako dalje. Vina iz tih regija običavaju biti nižih alkohola, življih kiselina, naglašenije aromatičnosti, uglavnom značajno više osvježavajućeg karaktera nego vina iz umjerenih klima poput Podunavlja ili čak toplih klima poput Dalmacije.

Peljesac, 250912.
Peljeski vinari beru svoje grozdje i odvode ga u zadruge na obradu. Peljesac je poznat po sorti Plavac mali (crno grozdje) i Rukatac (bijelo grozdje). Na predjelu Dingac se proizvodi najkvalitenije hrvatsko crno vino.
Na fotografiji: vinari iz mjesta Putnikovici dovode svoje grozdje u poljoprivrednu zadrugu.
Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Nikola Vilić / HANZA MEDIA
 

Međutim, daleko bi od istine bila tvrdnja da vinogorja hladnijih regija imaju ekskluzivnost na taj lepršavi i osvježavajući stil vina. Moglo bi se čak i ustvrditi da i najtoplije regije poput Dalmacije, ili Grčke ako pogledamo malo dalje po Mediteranu, imaju jednak broj sorti s potencijalom za tu zadaću. Jer, kako je vino oduvijek bilo sredstvo za osvježenje i okrjepu u pauzama kod teških poljoprivrednih ili drugih radova (obično miješano s vodom), tako su se kroz stoljeća profilirale brojne sorte i klonovi koji takva očekivanja vinogradara ispunjavaju i u najtoplijim vinogorjima. Lijepi primjer iznimne svježine i aromatičnosti nudi grčka sorta assyrtiko koja stoljećima rađa lepršava vina na toliko vrelom Santoriniju, da druge vegetacije tako gotovo da i nema.

SPECIJAL GLOBUS
Peljesac, 210913.
Berba grozdja i pravljenje vina sa pozicija Postup i Dingac na poluotoku Peljesac.Na fotografiji: susenje bijelog grozdja Rukatac za proizvodnju proseka.
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / Hanza Media
 

Nema čak ni niskog raslinja kao u Dalmaciji, već uglavnom samo suha trava i plodna vinova loza. No, vinova loza je jedna od tvrdokornijih i izdržljivijih vrsta kojoj, kad se jednom razvije, zaista ne treba mnogo vode ni hrane da preživi i dâ plod. Tako su se i u Dalmaciji razvile brojne vinske sorte koje odlično podnose topliju i sušniju klimu i pritom u konačnici daju vina s elegantnim tijelom, nižim ili umjerenim alkoholima i ugodno naglašenim kiselinama koje potiču taj osvježavajući efekt, naročito kad su dobro rashlađena. Neke od tih sorti su bogdanuša i drnekuša na Hvaru, cetinka i rukatac (maraština) na Korčuli, u imotskom kraju kujundžuša, u sjevernoj Dalmaciji debit, oko Vrgorca zlatarica i medna, a u elegantnijem izdanju se mogu pojaviti i malvasija dubrovačka ili vugava ako vinari odaberu ranije rokove berbe.

Hvar, otok Hvar, 160413.
Reportaza o tradiciji proizvodnje Proseka na otoku Hvaru gdje se to pice proizvodi i koristi kao dodatak jelima vise stotina godina.
Na fotografiji: novi vinograd vinara Andre Tomica u novom vinogradu povise uvale Vira Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / Hanza Media
 

Dalmatinski vinari koji se ozbiljnije bave tržištem već duže vrijeme ne proizvode teška, topla, gorkasta i tupa vina kakva smo nekad opisivali atributom “južnjački karakter”, već itekako skrbe da očuvaju svježinu, pitkost i ravnotežu u svim svojim vinima, a ranije navedene sorte koje imaju urođenu eleganciju su zbog takvog stava naročito profitirale i danas po osvježavajućem indeksu nude vina ravnopravna onim iz hladnijih regija. Dapače, s dalmatinskim elegantnim vinima dobivate i vrijednost više, nešto sasvim originalno s izričajem podneblja u kojem se rodilo, dakle unikatni doživljaj, dok rizlinge, pinote i sauvignone možete nabaviti gotovo u svakoj vinskoj državi na svijetu.

GRABOVAC, KUJUNDŽUŠA 2018. 50 kn (Vrutak), 86/100

 

Kujundžuša je dalmatinski odgovor na žlahtinu, samo što u ovom slučaju intenzivnije miriše i ima više svježine na finišu. Izrazito je lagana i lepršava u tijelu, gotovo neutralna u ustima, a opet ostavlja dojam svježe voćnosti na retrookusu. Lagani ljetni ručkovi i salate sa svježim kravljim sirevima teško mogu naći bolju pratnju. Iako ima dobrih kujundžuša i od drugih vinara, obitelj Grabovac je najpouzdanija po pitanju kontinuiteta kvalitete. Njihova osnovna linija kujundžuše je sigurna kupnja ako vodite brigu da kupujete najsvježiju berbu. Alk. 12,5%

BIBICH, DEBIT 2018. 83 kn (Miva), 88/100

 

Obitelj Bibić je zaslužna za promjenu mišljenja vinskog javnog mnijenja kad je u pitanju sorta debit. Splitski Dalmacijavino i šibenski Vinoplod su godinama od debita radili nešto što se ne može nazvati čak niti mediokritetskim, iako se i kod njih u zadnjih par godina osjete novi vjetrovi, osobito u slučaju Dalmacijavina. Međutim, bez vinarije Bibich status profanosti nikad se ne bi skinuo s te sorte. Bibich demonstrira potencijale debita u niz varijanti, od fenomenalnog pjenušca Bibich brut do macerirane Lučice jantarne boje, a ova osnovna varijanta debita je ujedno i najpopularnija i gotovo nikada ne razočara. Uvijek pruža živu voćnost, neku čistu neutralnost na sredini, svježinu na finišu i efektni mineralno slankasti završetak. Krasno vino. Alk. 12,5%

BIRIN, MARAŠTINA 2018. 70 kn (u vinariji), 86/100

 

Maraštinu još zovemo rukatac na jugu Dalmacije ili malvasia lunga u Italiji, i to je zapravo raširena mediteranska sorta koju nalazimo još i pod drugim imenima u drugim zemljama, poput Italije ili Grčke. Kod nas se davno udomaćila pa joj još ne znamo porijeklo. Maraština po profilu odgovara svježijem tipu slavonskih graševina i dobra im je zamjena u brojnim ribljim jelima te uz svinjetinu ili teletinu. U današnje vrijeme je vinari poput Ante Sladića rade punijeg tijela i zrelijih aroma, dok se neki vinari poput Birina drže prokušanog recepta te i dalje od nje rade lepršavo vino s dosta istaknute svježine te puno aroma koštunjičavog voća i agruma. Alk. 13%

Izdvajamo

Iz drugih medija