Uz samu hrvatsko-slovensku granicu, nedaleko od graničnog prijelaza Harmica, nalazi se Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Jurkas, koje se bavi proizvodnjom i preradom mlijeka. U dvorištu nas je, ispred male sirane uz koju je i prodavaonica, u društvu kćeri Maje dočekao Vlado Jurkas, koji se ne može načuditi kako to da smo pobjedničkim proglasili baš mlijeko s njegove farme. - Svi moji kolege koji se bave ovim poslom imaju jako kvalitetno mlijeko.
Sad zovu i pitaju kako sam uspio dogovoriti takvu reklamu, a ja im kažem po istini, da nisam ni znao za to kušanje i ocjenjivanje. I nije mogao znati, jer u Dobroj hrani želimo neovisno ocjenjivanje, pa kušanje nismo najavili, a uzorke smo prikupili sami. Ratarsku i stočarsku tradiciju obitelji koja se desetljećima bavila tovom junadi Vlado i njegova supruga Katarina odlučili su zamijeniti proizvodnjom mlijeka, pa su 2006. u Austriji kupili osnovno stado, 33 bređe simentalske junice.
U prvo vrijeme mlijeko su davali u otkup, no rušenje otkupne cijene uoči ulaska Hrvatske u EU potaknulo ih je da se osamostale. Kompletnu dnevnu proizvodnju koja, ovisno o godišnjem dobu i broju krava u laktaciji, iznosi između 1000 i 1500 litara mlijeka, danas prerađuju i prodaju sami. Glavni im je proizvod svježi kravlji sir i vrhnje, na što ode do polovice ukupnog mlijeka, a proizvode još i jogurte, obične, s probiotikom i voćne, te nekoliko vrsta sira, s raznim začinima, kuhanih i od sirovog mlijeka.
Dosta se proda i sirovog mlijeka u maloj prodavaonici na kućnom pragu, gdje cijelo vrijeme dok razgovaramo navraćaju kupci, među kojima su i Slovenci, te na mljekomatu na zagrebačkoj tržnici u Španskom uz koji imaju i rashladnu vitrinu gdje prodaju i druge svoje proizvode i pred kojom je uvijek red.
STROGA KONTROLA
Kao i drugi mali mljekari, odnosno sirari koji prerađuju isključivo mlijeko svojih krava, i Jurkasi imaju posebnu dozvolu za proizvodnju sira od sirovog mlijeka, za razliku od velikih proizvođača u mliječnoj industriji koji otkupljuju mlijeko od kooperanata pa svi njihovi proizvodi moraju biti pasterizirani. Međutim, proizvodnja tih polutvrdih sireva ograničena je činjenicom da još nemaju adekvatnu zrionicu u kojoj bi takve, žute sireve odnjegovali kako treba, kao i potražnjom za bijelim, odnosno mladim sirom koja je tolika da često nemaju dovoljno sirovine za druge proizvode. No, pitanje konzumacije sirovog mlijeka danas je predmet rasprava i kontroverzija, mnogi ljudi zaziru od njega, dok ga drugi smatraju nutritivno neusporedivo vrednijim od pasteriziranog i homogeniziranog.
- Nikada nisam čuo da se netko na ovom području otrovao mlijekom - kaže Jurkas. - Do prije 50 godina u ovom su kraju svi držali krave i svakodnevno konzumirali mlijeko bez straha od trovanja, a higijenski standardi bili su značajno niži nego danas. Ipak, mlijeko je vrlo osjetljiva namirnica i mi mali mljekari moramo jako paziti da sve bude besprijekorno. I sustav kontrole dobro funkcionira, mlijeko se dva do tri puta puta mjesečno šalje u laboratorij u Križevce, a dolaze nam i inspektori koji uzimaju uzorke, i to od baš svake krave. Naše se mlijeko odmah nakon mužnje mora brzo ohladiti na ispod 4 Celzijeva stupnja, i tako ohlađeno ide dalje - do mljekomata ili u daljnju preradu.
Mljekomat punimo svaka 24 sata s dva tanka, u svakome je po 190 litara svježe pomuzenog mlijeka, a ostatak neprodanog mlijeka od jučer ide u daljnju preradu. Manji dio mlijeka ipak i pasteriziramo i prodajemo pakirano - ono također nema dugi rok trajanja, samo šest dana, no i za njim, pogotovu ljeti kad se mlijeko puno brže kvari, postoji potražnja.
SLOBODNE KRAVE
OPG Jurkas ima 15 zaposlenika, od kojih je njih šest članova obitelji - uz Vladu i suprugu Katarinu, koja je agronom po struci, tu su i njihove kćeri, Maja, također agronom, magistra hranidbe domaćih životinja, i Nikolina koja se još školuje, te sin Nikola, informatički inženjer koji se nakon školovanja vratio na imanje. Tu je i nećakinja Željka, koja je upravo na prodajnom mjestu na tržnici u Španskom. Iza dvorišnog objekta u kojem su sirana i prodavaonica nalaze se natkrivene nastambe za goveda. Krave nisu vezane i potpuno su slobodne izaći na livadu kad god požele. No ljeti ih, kaže Jurkas, zbog vrućine i ljutih poljskih muha preko dana nitko ne bi natjerao da izađu. Izlaze tek navečer jer vole prespavati na livadi. A koliko ih je zapravo?
- Stado nam broji između 70 i 80 krava, u mužnji ih je trenutno 60, a i imamo još i ženskog podmlatka, oko 70-ak komada raznih uzrasta, od tek rođene teladi do bređih junica. Ne možemo ih imati više, i ovako im je ovdje tijesno, pa već par godina gledamo kako bismo preselili farmu. Na to nas, uostalom, tjera i zakon, napisan još 1986., a poslije samo prepisan u naš zakonik. Problem je prostorni plan općine po kojemu se unutar građevinskog područja ne smije držati više od 15 grla stoke, a mi imamo deset puta više. Nismo mi jedini mali proizvođač u takvoj situaciji, ali ima dosta jedinica lokalne samouprave koje su za određene dijelove svoje općine ili za konkretnu adresu koja se već dugo bavi ovom djelatnošću odobrile držanje onolikog broja grla koliko ih u tom trenu imaju. Na našoj općini to nije slučaj, ne žele mijenjati prostorni plan, pa već par godina gledamo gdje da se preselimo. OPG Jurkas proizvodi i gotovo svu hranu za svoje stado.
- Kupujemo samo vitamine i minerale kao dodatak ishrani, i nešto suncokretove pogače. Sojinu sačmu davno smo izbacili, jer se većinom uvozi iz Argentine i Brazila, a to je sve GMO. Jako pazimo na to da naše krave jedu kvalitetnu hranu. Najviše vole lucernu, a nje imamo dosta. Primjećujemo da nijedna krava nema rogove. - Još dok su male, spale im se zameci rogova tako da nikad ni ne narastu. Nije mi to drago, ali je nužno, jer iako su krave miroljubive životinje, i nehotice bi se mogle međusobno ozlijediti, probosti rogom, da ne govorim da bi mogle ozbiljno ozlijediti i čovjeka. Dok kušamo platu s nekoliko vrsta sireva, među kojima ne možemo odlučiti koji nam je najbolji, i jako finu zlevku s mladim sirom, pitamo Vladu gdje mu je supruga Katarina, koja je i najzaslužnija za ove zalogaje.
- Spava, bila je u noćnoj smjeni u sirani. Ovdje vam se radi 24 sata, svaki dan u godini. A odu li ikad na godišnji odmor? - Godišnji nemamo, ali ove smo godine moja žena i ja već četiri puta bili na moru, u Crikvenici. Sjednemo u auto, odjurimo ravno na plažu, par sati se kupamo i prije mraka smo doma, na farmi, s našim kravicama.