Junice koje se tele same u prirodi bez pomoći čovjeka, za čiji uzgoj u zimsko vrijeme ne treba ni štala i koje se odlikuju vrhunskom kvalitetom mesa ubrzo su zainteresirale stočare koji su nakon pada otkupne cijene mlijeka pomalo odustajali od mliječnih krava. Glas o neobičnim crvenim govedima stigao je i do legendarnog vinara Ivana Enjingija koji je tih godina u svojoj proizvodnji ekoloških vina počeo osjećati probleme stočarstva. Kako? Iz godine u godinu trebao je kamionom prevaljivati sve više kilometara u potrazi za stajskim gnojivom.
Prvih 55 grla
- Znao sam prijeći i po 50 kilometara da skupim dovoljnu količinu stajnjaka koji sam kupovao uglavnom od malih proizvođača koji stoku hrane na prirodan način. Ali, takvi su najprije odustajali od neisplative proizvodnje mlijeka i sve češće sam nailazio na prazne štale. Tražio sam rješenje i onda sam jedne nedjelje vidio u poljoprivrednoj emisiji ‘Plodovi zemlje’ prilog o Kreši Turku i njegovim angusima.
Otišao sam k njemu u Slatinu i on me iscrpno i kvalitetno informirao o njihovim karakteristikama tako da sam odmah odlučio kupiti za sebe matično stado od 55 grla - počinje nam Ivo svoju priču o druženju s angusima. Kaže kako je prvi susret s njima bio iznenađujuće ugodan jer je riječ o životinjama koje vole slobodno šetati u divljini, a na prvi pogled na njihovu konstituciju čovjek osjeća i stanovito ustezanje od prilaska i kontakta. Začudo, angusi ne.
Ekološka gnojidba
- Vidio sam odmah da su jako mirne, dobre i pitome, a poslije, kada su se smjestile kod mene, svakog su me dana iznenađivale nečim novim. Pametne su, brzo uče, vrlo su znatiželjne i nekad ih promatram kako se igraju valjajući se u slami. Ako imaju dovoljno paše i vode, ne trebaš ih danima ni vidjeti, ni obilaziti. Tijekom lijepog vremena vani su na pašnjacima, a kada zahladi, ne treba im štala, nego se sakriju pod nadstrešnicu.
Kakvu? Pa, sami smo je napravili, ovdje ti se rijetko što kupuje - kaže Ivo. Za njih je organiziran i poseban režim ekološke prehrane u dva silosa gdje se miješa hrana s Enjingijevih oranica zasijanih ječmom, kukuruzom, pšenicom, zobi i djetelinom lucernom. Takva hrana im je svaki dan na meniju pa nas zanima odgovor na jedno pitanje koje nije baš za čitatelje osjetljivijeg želuca. Takvima savjetujemo da stave tanjurić od kave na sljedeća dva odlomka. Kad su u takvoj vegetarijanskoj prehrani, onda je vjerojatno njihova balega drukčija od ovih naših domaćih krava simentalki, pitamo.
| - Pa, naravno, zato sam ih i kupio. Zapravo, sve što pojedu, one na taj način i vrate. A kada uspoređujete balegu koju ste dosad kupovali i ovu, koja je osnovna razlika? - Ova je puno konzistentnija, a razlika se, vjeruj mi, osjeti i pod nosom. Ova od angusa nema smrada. I što je zanimljivo, kada se naviknu, uvijek idu na isto mjesto da se olakšaju kada dobiju nagon. Tako sam i došao na ideju da s dijelom svježe slame, koju im sada u zimi dajem svaki dan, pokrijem balege koje poslije izvlačimo na veliku hrpu gdje stajnjak fermentira i sazrijeva. Godišnje ga dobijemo do 2000 kubika i skladištimo za gnojidbu vinograda - objašnjava nam Enjingi. |
Vrhunsko meso
Gnojenje vinograda ekološkim stajnjakom obavlja se prema potrebi, a svake dvije do tri godine osobito je važna dohrana tla za mlade vinograde. S obzirom na različitu strukturu tla i količine humusa, više stajnjaka odlazi na one čokote kod kojih se primijeti slabiji rast. Dakako, na Enjingijevu gospodarstvu crveni se angusi koriste i u svoju prvotnu svrhu, a to je za ovu mesnu vrstu goveda upravo visokokvalitetno i cijenjeno meso.
U restoranima se birani i odležani ili upacani odresci poput ribeye steaka ubrajaju u specijalitete i prvi cjenovni razred. Angusovo mramorirano meso idealne je prošarane masnoće s visokim postotkom vitamina B i E, omega 3, kalcija i magnezija. Pogodno je za sve vrste obrade zbog svoje mekoće i sočnosti, a ovisno o položajima, može se kuhati, peći, dinstati, roštiljati...
- Ono što prvo primijetite kod kuhanja mesa je taj posebni blagi miris koji nećete osjetiti ni kod jedne druge govedine ili junetine. Ali, treba biti oprezan da se meso ne prekuha jer onda može biti čak i žilavo. Zanimljivo je i pečenje od plećke ili vrata jer kakav komad staviš u pećnicu, takav ćeš i izvaditi. Gotovo iste veličine - govori nam.
Znamo mi to sve, ali malo se pravimo naivni pa ispitujemo da vidimo što gazda zna. Naime, početkom prošle godine u najvećoj hrvatskoj vinarskoj distributivnoj kući Vrutak pronašli smo upravo odreske s njegova imanja. U plastičnom podlošku s posebnom naljepnicom - uzgojeno i odnjegovano na imanju vinara Enjingija kupovali smo rebra za juhu, pekli sočne ramsteke i mekane odreske od buta. Govedo kakvo još nismo probali izazvalo je oduševljenje kod svih članova obitelji i prijatelja kojima smo ga preporučili. Još je veće čuđenje kod svih izazvala izuzetno korektna cijena koja je za neke dijelove čak i manja od one po kojoj se prodaje konfekcijska junetina u dućanima i mesnicama.
| - Nakon što smo se sami uvjerili u izuzetnu kvalitetu mesa, ispričao sam to Miši Matiću iz Vrutka i pozvao ga na degustaciju. Svidjelo mu se i ja sam mu ponudio da za njegovu mesnicu u dućanu u Vodovodnoj jednom tjedno pošaljem bika koji se za prodaju priprema u klaonici mesne industrije Papuk. Preporučio sam mu i njihovu junetinu za koju znam da je domaća i svježa. Reakcije ljudi su jako pozitivne i meso koje dolazi srijedom u mesnicu vrlo se brzo rasproda. Ljudi me često zovu telefonom i raspituju se o većim količinama, a ja im kažem da mi je žao što ih nemam. Evo, i sada je mala pauza, početkom travnja ćemo opet slati meso za Zagreb - kaže Ivo. |
Od prvotnih 55 grla, u ovih deset godina stado se povećalo na 255, a gotovo sve junice koje je dovezao iz Slatine još su žive. I daju telad koja je vezana uz majku. Sišu po sedam mjeseci, a neka čak i dulje. Sve je to, uz zdravu ishranu, jamac kvalitete mesa koje je za tržište spremno nakon dvije godine s oko 400 kilograma. Prosječna težina krava je oko 600 kilograma, a bikovi mogu u tovu biti od 900 do 1300 kilograma. Po internetu se ispredaju razne priče o njihovoj dugovječnosti, ali najrealnija je ona od oko 20 godina.
Veće stado
Zainteresiranost kupaca za crvene anguse iz slobodnog uzgoja pomalo je i zabrinula Enjingija jer je potražnja za mesom sada tako velika da je razmišljao o proširenju proizvodnje na veće stado od onoga koje mu treba za stajnjak. No, poznajući ga, ne sumnjamo da će i tu naći neko rješenje jer svake godine, pa i u svojoj 77. godini, sadi po nekoliko hektara vinograda. A za ekološki uzgoj koji njeguje već više od 25 godina nema boljeg lijeka od stajnjaka. Zato ga prije rastanka pitamo zašto se odlučio na takav rizik i baš sve površine baciti u ekološku proizvodnju koja je skuplja i zahtjevnija.
- Sedamdesetih godina, kada sam prvi put mogao ići u inozemstvo, otišao sam u Italiju po prve inoks bačve na ovim prostorima. Nabavljao sam tamo i opremu pa kako sam sve češće išao u pokrajinu Pordenone, za oko mi je zapeo jedan vinograd koji je u usporedbi s drugima izgledao, što bismo rekli mi u Slavoniji, kao da nema gazdu. Svi oko njega bili su s velikim listovima, bujne i zelene vegetacije, a taj malen i neugledan, ali s najljepšim grozdovima. Htio sam upoznati vlasnika i kada mi se jednom pružila prilika, prvo što sam ga pitao bilo je kako to da on tako malo gnoji i tretira vinograd kemikalijama kada intenzivna proizvodnja grožđa za vino upravo to traži.
On mi je odgovorio: ‘Dragi gospodine, ja ovo grožđe, voće, povrće i vino proizvodim za sebe, svoju obitelj i svoje prijatelje. Ja ovdje u Italiji nikome ne vjerujem u ono što pričaju o svojoj proizvodnji. Da bi ostali zdravi i živi, ja i moji najbliži moramo zdravo i kvalitetno jesti i piti’. Eto, moj Šima, da bi čovjek bio zdrav, mora se kvalitetno i zdravo hraniti, ali i piti. Sve, zapamti, sve dobro i loše ide na usta - zaključio je Enjingi.
I upravo kad smo još nešto planirali zapitati i zaustiti, sjetili smo se da nam je jednostavnije usta začepiti nečim dobrim. Vrhunskim iz barika, gutljaj po gutljaj.
Meso i vino iz eko-uzgoja s istoga gospodarstva
| Pohvale koje meso angusa s Enjingijeva imanja ubire od ljubitelja dobre hrane imali smo prilike provjeriti kroz nekoliko degustacija koje su ponuđene novinarima na stručnoj radionici o novim programima ruralnog razvoja koje je Ministarstvo poljoprivrede organiziralo za članove Društva agrarnih novinara Hrvatske. Iskusna nepca ovih vrsnih jelaca i pilaca jednoglasno su jelima od angusa sricala hvalospjeve. Iako su gotovo nepoznata jela koja stariji članovi nisu kušali na svojim brojnim putovanjima, angus ih je iznenadio ugodnim mirisom i slatkoćom mesa. I podatnom mekoćom, što nije nezanemarivo s obzirom na preostalo brojno stanje zubi u pojedinaca. Iskoristili smo priliku pa upitali Enjingija koje se vino pije uz koje jelo. Za kuhano meso i lešadu on preporučuje svoja barikirana bijela vina. Za gulaše i pečenja obavezno zweigelt, crni pinot i Venje crno barikirano. Naravno, brzo mu je stigao odgovor da mu to ne vjerujemo dok ne probamo. I probali smo, sve po redu, pa unatraške. |