Globalni megapivari ponekad se doimlju kao igrači Monopolyja. Kompanije prelaze iz jednih u druge vlasničke ruke. U pitanju su transferi u kojima se vrte milijarde dolara. Dok se para vrti, pivski se kotlovi srećom ne gase. Naprotiv, kuha se sve više piva, sve raznovrsnijeg i u cjelini sve boljeg. Odrazi ove pivske dramaturgije jasno odjekuju na našoj sceni. Kompanija Mollson Coors ovoga je ljeta preuzela MillerCoors.
Taj, kako se u financijskim krugovima naziva, megamerger bio je vrijedan 108 milijardi dolara. Iznos je iz naše perspektive jedva zamisliv, no nije ipak apstraktan. Naime, i Zagrebačka je pivovara sada dio ovog novoga giganta. U novu epizodu kreće s novim predsjednikom uprave. Marko Njavro ipak nije novak u ovoj sredini.
Ja sam dijete Zagrebačke pivovare, rečenica je koju je izrekao u svojem nastupnom govoru. Međunarodnu menadžersku karijeru započeo je upravo u okružju u koje se vratio. Na ovom je mjestu naslijedio ukrajinskog menadžera koji je pomalo samozatajno deset godina vodio najveću hrvatsku pivsku kompaniju. Njavro dolazi u vrlo zanimljivom trenutku, kada se globalna pivska scena redefinira, a novi impulsi dolaze s lokalnih tržišta. Domaći će igrač, prema svemu sudeći, pomno osluškivati novu skalu tonova na domaćoj sceni. Prožimanje lokalnog i globalnog danas je dinamičnije nego što je ikada bilo. Čak i naše najmanje pivovare, one otočke, zahvaćene su globalizacijskim trendovima.
Prvo viško pivo, primjerice, posljedica je pustolovine neobičnog kruga prijatelja, Višana, Bosanaca i Norvežana. Godinama su se sastajali na predivnoj terasi Karijole, kultne viške pizzerije. Neobičan je ugođaj tog prostora, istovremeno pravi opušteni mediteranski i gotovo grozničavo poduzetnički. Stotine planova tu se kovalo, ugostiteljskih, hotelijerskih, vinogradarskih, vinskih, brodarskih, medijskih, a neki su se i ostvarili.
Čak i u tom boemsko-poduzetničkom okružju zamisao kuhanja viškog piva prije desetak godina zvučala je bizarno, svakako virtualno. Okupljeni joj nisu davali neke izglede. No, među njima je bio Kjell Einar Karlsen, Norvežanin znakovite poslovne prošlosti. Opsjednut potragom za pivskim savršenstvom iskazivao je pravu vikinšku tvrdoglavost. Pokrenuo je početkom stoljeća Nogne O mini pivovaru, u vrijeme kada je craft beer revolucija bila još u zamecima. Dokazati se svjetskim autoritetima, najzahtjevnijim pivoljupcima norveškim pivom bila je ludost. No, Kjell je uspio, svojim se pivom probio do New Yorka. Znalci mu nisu zamjerili ni "bezobrazno visoke cijene". U međuvremenu Kjell se zaljubio u Vis. Posjećivao ga je svake godine, udomaćio se, stekao prijatelje, poduzetne poput njega samog. Sada proizvode Prvo viško pivo, koje je krenulo s tri etikete, pale ale, stout i saison. Broj se stalno povećava. Sve njihovo pivo kuha se od prvorazrednih sirovina pa nije jeftino, zato je izvrsno. Dijelom i zato što se u ovoj, prvoj sezoni kuhaju u Norveškoj i prevoze do Visa, a sada se nude i u zagrebačkoj Sedmici. Prvo će se viško pivo uskoro kuhati na Visu, obećavaju partneri: od grada su na korištenje dobili vojarnu Samogor.