Sami Tamimi, u pothvatu s Yotamom Ottolenghijem, oblikovao je kuhinju koja jelima s povrćem, upotrebom začina i slojevititim kombinacijama popularizira mediteransko-levantinske okuse. "Boustany" je njegova prva samostalna kuharica, a djeluje kao osobni povratak kuhanju prije restorana, koncepata i trendova. Više je vezana uz ono što dolazi iz “vrta” - boustany znači moj vrt - te se se nadovezuje na spravljanje jela od onoga što imaš, kao i na pitanje prostora, koji se, kako autor navodi u uvodu, polako smanjuje, posebice u njegovu slučaju.
U ovoj je kuharici sve predstavljeno prema sezonama, dostupnim sastojcima i načinu razmišljanja koji hranu vraća osnovnim okusima i mirisima. Upravo tu dolazi do izražaja koliko jela mogu biti istodobno lagana i punog okusa, obična i posebna. Tamimi započinje moonehom - svojevrsnom smočnicom koja uključuje tahini, začine, dipove, fermentirane elemente i razne namaze koji su baza kuhanja. Slijede poglavlja o doručku i brunchu, malim zalogajima i namazima, jelima koja se pripremaju tijekom tjedna, onima za posebne prigode, o kruhu i slatkom.
Svako je to poglavlje poput malog kovčega s blagom od kojeg se može pripremiti gozba. Doručak i mali zalogaji možda su najzanimljiviji dio knjige jer odmah otvaraju apetit - lagani su, ali puni okusa, pa nas tjeraju na stalno iskušavanje nečega sljedećeg, što još nismo probali. Tu "Boustany" postaje inspiracija za druženja s više jela i više ljudi za stolom. U to se dobro uklapaju, primjerice, labneh sa začinima, jaja s pita kruhom, rajčicama i za’atarom, juha od blitve i maftoula, zapečeni složenac od celera i rajčice ili sladoled od šipka.
Sve djeluje jednostavno, ali je bogato okusima. Dobar je primjer i juha od blitve i maftoula (perlasti kus-kus). Maftoul se ispere, voda se zagrije. Na maslinovu ulju pirja se luk, a kad omekša, dodaje se blitva i kuha kratko, dok ne povene. Zatim joj se doda maftoul, baharat, sol, papar i koncentrat rajčice, sve se promiješa i zalije vrućom vodom. Kada zakipi, juha se kuha 20- ak minuta na laganoj vatri. Na kraju se dodaju limunov sok i slanutak, pričeka se da sve opet prokuha, a onda je se, po želji, začini tahinijem. Rezultat je lagana, ali zasitna juha, jasnih i slojevitih okusa.
Rijetke su knjige koje vas uistinu p(re)okrenu, a ova je jedna od njih jer doslovce tjera na drugačije razmišljanje o hrani. Čak i ako ne volite leću ili patlidžan, čitajući recepte i promatrajući fotografije poželite ih skuhati i preispitati taj svoj stav. Osim za kućnu uporabu, knjiga je izvor inspiracije i ideja i za restorane, a najbolje će poslužiti za pripremu više manjih jela koja na stolu tvore cjelinu. Ovo nije knjiga vegetarijanskih jela, nego knjiga recepata za jela s vegetarijanskim sastojcima u najboljem smislu te riječi. Mjesto joj je u kuhinji, blizu štednjaka, kako bi se bez grižnje savjesti listala masnih prstiju u potrazi za nekom novom idejom - makar krenuli od jela s povrćem, a u konačnici napravili, primjerice, sushi.
Kupiti ili ne? Apsolutno da, bez dvojbe. Može se pronaći u našim knjižarama, začudo čak i povoljnije nego vani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....