Ova mlada slastičarka svoju kulinarsku avanturu započela je u Dubrovniku kojeg je ubrzo zamijenila londonskom adresom da bi se potom okušala u Zagrebu. Završila je prestižnu školu Le Cordon Bleu, dodatno ispeglala svoj zanat u restoranu Alyn Williams *, poznatoj slastičarnici Petre Jelenić - Mak na konac, u dubrovačkom nositelju Michelinove zvjezdice - Restoranu 360, Staroj lozi, Sesameu i brojnim radionicama. Simpatična Lucija Tomašić baš nedavno je svoje znanje i talent odlučila usmjeriti u vlastiti projekt i otvoriti Malu trubu.
Bez poveznice s Urbanovom "trubom" u šarmantnom lokalu svakodnevno nudi kruh od vlastitog kvasca, slastice i nekoliko sendviča. posebno je zanimljivo nazivlje njezinih slastica. Naime, Lucija je odlučila udahnuti život likovima iz Držićevih djela te popularizirati određene riječi prepoznatljive za dubrovački govor. Tako se kod nje mogu naći Bokčilo (lik u komediji Dundo Maroje), Laurin san (po kurtizani Lauri koja je zapravo kći bogatog plemića Ondarda iz Augsburga), Dugi nos ( lik koji izgovara prvi prolog komedije Dundo Maroje) i mnogi drugi. Iako, najviše voli biti u tišini i kreirati "slatko" uspjeli smo uhvatiti malo njezinog vremena i vidjeti kako se snašla u novom projektu.
Negromantov tart - tart s limunom
Možete li nam opisati koncept slastičarnice?
Koncept je „to go“. Dođete, kupite, nosite sa sobom i uživate u tome kod kuće, na poslu ili u prirodi. Ono što je ovdje posebno jest da se svaki dan rade svježi proizvodi pa ako ste ranoranioci imat ćete topli kruh u rukama i još uvijek mekanu kremu na kolaču.
Koliko je zahtjevno u Dubrovniku nabaviti dobru namirnicu? Što vam je na raspolaganju?
Malo je teže nabaviti dobru namirnicu u Dubrovniku, ali sam Dubrovnik i dubrovačko-neretvanska županija imaju jako kvalitetne sezonske namirnice. Što se tiče posebnijih namirnica kao što su vanilija, začini i slično, vjerujem kako bi mi nabava bila vrlo slično bez obzira nalazila se na samom jugu zemlje ili u Zagrebu. Ma sve se može naći kad se malo potrudite oko toga.
Najviše volim čokoladu, a u zimsko doba klementine, mandarine, limune i naranče i začine. Što se tiče okusa draža mi je zima jer nema do kolača s limunom.
Možete li opisati svoju ponudu? Zašto je drugačija? Što želite poručiti gostu svojim kolačima?
U našoj ponudi u Maloj trubi imamo raznovrsne kolače – od starinskih do onih malo manje tradicionalnih. Nudimo domaći kruh s prirodnim kvasom i dvije vrste sendviča svaki dan. Neki kolači se mijenjaju svakih nekoliko dana, ali čim promijenimo nešto ljudi baš taj dan traže kolač koji smo imali dan ranije. Gostima nudimo svježe kolače svaki dan, uz pažljivo odabrane namirnice i pokušavamo se prilagoditi svima. Imamo u ponudi i sirovu tortu te kolače i kekse bez brašna.
Pjerin - tart s pečenom kremom od čokolade i kremom od bijele čokolade.
Što je najteže kod otvaranja slastičarnice?
Meni je najteži ovaj administrativni dio – računanje, upisivanje, provjeravanje. Najviše volim biti u kuhinji. Za otvaranje bilo kojeg posla treba imati puno živaca i strpljenja.
Moji deserti su u principu vrlo jednostavni s manjim udjelom šećera nego je većima gostiju navikla konzumirati.
Jeste li privatno više „od slanog“ ili slatkog?
Privatno sam više od slanog, ali ne kuhanja slanog :) Za to je zadužen moj zaručnik Damir s obzirom na to da je on kuhar po struci!
Koji vam je omiljeni kolač? Nešto što biste mogli jesti i u ponoć i podne?
Mislim da bih rozatu mogla pojesti u bilo koje doba dana i noći. I to dokrajčiti cijelu rozatu sama!
Možete li opisati trenutak u kojem kreirate nove deserte? Kako to izgleda kad se Lucija zatvori u kuhinju?
Nema nekog pravila. Nekad nove kolače pokušavam nekoliko puta napraviti, a nekad iz neke pogreške nastane super kolač. Volim mir i tišinu i ne volim puno pitanja kad se uhvatim posla.
Kako se opuštate? Što volite?
Nažalost trenutno nemam vremena za opuštanje, ali meni je opuštanje i posao. Radim ono što volim, a to je druženje s obitelji, prijateljima, puno čaja, kino, šetnji..