Snima: Mario Kučera
U centru Duge Rese nalazi se obrt za dimljenje ribe "Marko". Ovdje se obrađuje i dimi pastrva, skuša, tuna, orada, brancin, jegulja, sabljarka, bakalar, losos, dagnje, kozice, hobotnica, a posebni su i po tome što su prvi u Hrvatskoj u svoju ponudu uvrstili i ikru od kalifornijske i potočne pastrve, a ova potonja je i njihov najnoviji proizvod. Iza ove priče koja je počela 2002. godine stoji bračni par Branka Petrunić-Becker i Bernhard Theuer. No, zašto riba i to dimljena.
– Nakon godina života i rada u Njemačkoj, moja je želja bila vratiti se u Hrvatsku, u Dugu Resu, odnosno u kuću u Belaviće na Mrežnici, a Bernhard me podržao u tome. Razmišljali smo što bismo mogli raditi zajedno jer različitih smo profesija, on sociolog-pedagog, a ja inženjer građevine i odlučili smo pokušati s dimljenjem pastrve. Naime, Bernhardov brat se time bavi godinama pa nam taj posao nije bio stran. Naravno, znali smo da proizvode i okuse moramo prilagoditi ovdašnjem tržištu i ta nam se naša ideja činila savršenom; proizvodit ćemo dimljenu pastrvu za lokalne gastronome. No, to je bila savršena slika samo u našim glavama, ubrzo smo shvatili da smo sve preidealizirali jer ljudi na ovom području ribu jedu rijetko. Ukratko, ona se ovdje uvijek jela samo po kazni - objašnjava Branka i nastavlja: Iako u početku nismo mogli nikako prodrijeti do kupaca, bili smo ustrajni i nismo htjeli pustiti ono što smo si zacrtali. Naša upornost se na kraju isplatila i "Marko" živi već sedamnaest godina, a mi živimo jedan sasvim drugačiji, normalniji život. To je ono što sam oduvijek željela, dijete sam prirode i danas živim u skladu s njom - kaže Branka.
Njihova dimljena riba proizvod je bez aditiva i konzervansa, a u tu svrhu se koristi samo sol. Nakon što se riba očisti, stavlja se u mokri pac od soli (bez nitrata), vode i prirodnih začina i to na 24 sata. Za dimljenje se koristi suha mljevena bukva, a dimi se vrućim dimom što uključuje termičku obradu do 60 stupnjeva (skuša, pastrva, jegulja, dagnje, kozice…) i trajnost od šest tjedana te hladnim dimom kod kojega nema termičke obrade, a uključuje trajnost od osam tjedana. Riba se dimi u ormarima za dimljenje, a nakon tog procesa hladi se prirodnim putem te potom vakuumira cijela ili u filetima. Samo ime nastalo je slučajno, iz lijenosti, kako kaže Branka.
Naime, o imenu uopće nisu razmišljali, ali s obzirom na to da je u prostoru u koji su se uselili bio obrt Marko u kojemu je valjda radio neki majstor Marko, Branka je u trenutku kad su službeno trebali prijaviti obrt na pitanje kako će se obrt zvati rekla: Marko! Kroz smijeh kaže da joj je to bila najlakša opcija jer je bilo teško skinuti prethodni reklamni natpis s vrata njihove male manufakture. Danas se njihova riba nalazi na jelovnicima nekih naših najboljih restorana, uključujući i rovinjski Monte koji se okitio Michelinovom zvjezdicom, a kupiti se mogu u delikatesnim dućanima i bolje opskrbljenim supermarketima. I iako je ovo ekskluzivni proizvod, to ne znači da si ove proizvode nije moguće povremeno priuštiti. Naposljetku, potrebno je tako malo da biste se osjećali kao kralj.