RECENZIJA RESTORANA RADOVANA MARČIĆA: Neopisiva i jako dugo pamtljiva slast murterske riblje gozbe u konobi Boba, evo što me oduševilo!

Uvijek se tu moglo dobro pojesti i osjećao si se nekako zaštićen, što je za svaki restoran zapravo jedna od najvećih pohvala. U posljednjih nekoliko godina ovo se mjesto od obiteljske konobe prometnulo u restoran s puno većim pretenzijama. Iako su u nazivu zadržali odrednicu konobe, sasvim su preuredili i unutrašnjost restorana I terasu. Zaposlili su i sommelier i slastičarku, modernizirali jelovnik i po onome što sam doživio krajem svibnja objedujući s prijateljima, uspjeli postati jako ozbiljan restoran. Objed je počeo sirovim škampima, kamenicama i rovanicama (brbavicama).

Servirano na smrvljenom ledu, u aluminijskoj plitkoj posudi na stalku kako se to uobičajeno radi u Francuskoj. Sve besprijekorno svježe. Problem je bio jedino u kamenicama, oni su ih, naime, pokapali gelom od limuna Ozbiljna zamjerka. Takvo su začinjanje trebali prepustiti odluci gosta. Bila je riječ o divljoj kamenici i na taj su joj način zauvijek poništili izvornu slast. Nastavilo se pomalo holivudski. Očito želeći jako impresionirati goste, donijeli su nam svu silu predjela. Dio ih je bio serviran na dasci. Redom burattina s nešto komadića sirove tune i pinjolima, pa onda tanko rezano lešana sipa na pireu boba (jako dobra kombinacija) s trendovskim komadićem tapioka čipsa, onda komadići tune kao sašimi i tataki s mariniranim đumbirom i wasabi pastom, još i tuna tatar s klicama (nažalost, premalo ohlađen) uz ribani maslac za eventualnu kombinaciju s odličnim domaćim kruhom, fokačom i bublicama.

Na kraju daske bio je još jedan dobar tanko rezan komad prijesne tune s kaparima i motarom, a uz nju jako dobra pjenica od hrena sa soja sosom. Sve je to i posebno i zajedno bilo jako dobro, jedino što krajnje upitnim smatram ovakvo u đuture serviranje. Puno bi bolje bilo sve te finese servirati zasebno u posudicama upravo kako su učinili s još tri naknadno servirana predjela. Sve odreda jedno bolje od drugog – salata od hobotnice s malo pomidora i ljutike, marinirana skuša i marinirana panceta tune u crnom vinu i crvenoj kapuli. Posebno su kao zadnji pjat ovoga predjelnog bogatstva servirali sirove komadiće gofa, začinjene odličnim domaćim maslinovim uljem s otoka Gangarola i pinjolima. Po volji mogli smo ih začiniti crnim tartufom iz šibenskog zaleđa! Dalje se ova riblja murterska gozba odvijala u jako milozvučnim tonovima. Sasvim svježi I jako dobro spravljeni škampi na pari.

Zbog različite veličine očito ulovljeni u vrši (kažu, u Velebitskom kanalu) s ponekim gorostasnim primjerkom već obraslim algama (baš poput onih stvorenja iz “Pirata s Kariba”). Potom ti isti škampi pečeni na gradeli u pratnji dvije lignje “u šporko”, dakle grilane neočišćene. Uz svu pohvalu škampima, upravo su ove domaće lignje postale favorit cijelog objeda. Neopisiva i dugo pamtljiva slast! Nikad ne valja sva jela naručiti kad sjednete za stol. Potvrdilo se to i ovaj put. Zbog sitosti, u biti sasvim nepotreban krešendo ovog kasnosvibanjskog objeda bila je odlična buzara od školjki. Tek nedavno iz mora izvađene korotanje (kućice) i rovanice (brbavice) samo su kratko prokuhali u malo temeljca i obilato maslinova ulja. Samo toliko da se školjke otvore i zadrže svu morsku slast u sebi. Iako sam jako podozriv kad se ugostitelji upru u modernizaciju, ova Bobina, srećom, prošla je na jako pohvalan način.

Odabir vina

Istančan vinski odabir, poglavito najpoznatijih hrvatskih vinara s nekoliko raritetnijih etiketa. Naglasak je na odabiru vina bližeg okruženja. Dvadesetak butelja uvoznih vina.

Cijene

Tatar, carpaccio, sashimi tuna 95 kn (od bijele ribe 130), burattina s tunom 90, hobotnica salata 90, marinada od tune Toro 80, velebitski škampi 550 (kg), jadranske lignje 450 (kg), kamenice 20 (kom.), korotanje 160 (kg), rovanice 250 (kg), blitva s krumpirom 27, couvert 18 kn.