Zimska luka
Šamačka 4, 31000 Osijek
031 230 360
www.hotelosijek.hr
Na osječkoj gastronomskoj sceni događaju se vidljivi pomaci i preslagivanja na bolje. Unatrag dvije godine nekoliko je restorana potvrdilo svoje naume da se na ugostiteljskoj sceni grada ponašaju jako ozbiljno. O Lumiereu, jednom postojano “dobrom restoranu”, već smo pisali, a ovaj put predstavljamo još četiri osječke restoranske uspješnice, potpuno različitog stila. Ovaj prvi, hotelski, možda je uznapredovao i na valu ponovnog buđenja hotelskog restoraterstva u nas. Oni su baš svugdje, u bilo kojem gradu i gradiću bili nosioci gastronomske misli.
Sve do devedesetih bili su to neizostavni favoriti građana koji su ih tretirali kao nešto posebno. Nije bilo mjeseca, a da barem jednom u njima nisu jeli nedjeljom na obiteljskom ručku ili slavili kakvo rođendansko, prvopričesničko, firmeno ili svadbeno slavlje. Nakon stagnacije, posljednjih desetak godina, očit je trend buđenja takvih restorana i sada se već bez problema može detektirati na desetak takvih svugdje po Hrvatskoj. Oni ozbiljno rade na edukaciji svojeg osoblja, organiziraju razne vikende ili čak i tjedne ove ili one kuhinje i u marketinškom smislu pod ruku sa svojim kuharskim timovima rade sve kako bi ponovno zadobili slavu kakvu su imali u prošlosti. Takav jedan koji znam u raznim i nikako ne samo u najboljim fazama jest restoran hotela Osijek, koji je u zadnjih nekoliko godina suvereno zauzeo stožernu poziciju ove slavonske metropole. Hotel je, vjerujem, i najviša građevina u Osijeku i bez obzira na monumentalnost uspjela je arhitektura.
Pozicija uz samu Dravu dodatno mu je pridonijela na atraktivnosti. K tome, izgrađen je baš poviše luke za brodice koju zovu Zimskom, koja je oduvijek bila središte dugačke šetnice na dravskom nasipu. Logično je onda da najatraktivniji hotelski prostor u visokom prizemlju, sav u staklenim stijenama s pogledom na rijeku i spomenute brodice, nazovu Zimska luka. Baš iz svakog kuta vrlo uspjelog i decentno uređenog restorana vidljive su i luka i Drava i njeni mostovi i povelik dio njena gradskog toka, kao dodatna pejsažna atrakcija. Hoteli u pravilu imaju i najbolje konobarsko osoblje. Tako je i ovdje. Vjerujem da su se ovdje obreli najbolji konobari osječke stare garde koji uspješno prenose svoja stroga pravila profesije na mlađe, pa ste ovdje stvarno usluženi kako valja. Mi, prekaljeni borci za najrazličitije restoranske stolove ne damo se baš tako lako impresionirati ni lijepim pogledom, ni profesionalnim osobljem, ma koliko nam bili dragi.
Ipak je najvažnije kakva je tu kuhinja. Upravo je za nevjerovati koliko su im fascinantna jela. Sa stavom, s ozbiljnim autorskim idejama, besprijekorno tehnički izvedena, jednom riječju kuhinja kojoj se sa strašću i veseljem ponovno vraćaš. Prošli sam mjesec dva puta u Zimskoj luci odlično jeo, pa da vam ne opisujem baš sve, reminiscirat ću samo moj prvi objed.
Uzimajući pokoji zalogaj i iz tuđih tanjura društva za stolom, probao sam tako i više jela chefa Tomice Đukića nego što je to moguće u uobičajenom objedu. Zajedničko predjelo već je bilo obećavajuće otvaranje - confitirani file smuđa u masti crne svinje, a po njemu crambl od čvaraka i još malo klica i zelenja za razblažiti kombinaciju nježnog okusa ribe podignutog sa svinjskim masnoćama, a još i s dodatkom malo potrebne kiseline - lučice i grožđice marinirane u vinu. Prijateljica je ostala na smuđu i kao glavno jelo stigao joj je pečen sa žara, u pratnji kratko kuhanog špinata i mladog krumpira.
Uz - u posudici umak od limuna, ljute paprike i hladno prešanog suncokretova ulja. Mirisna, podatna, potpuno svježa riba dodatno je bila na dobitku od umaka u kojem je moralo biti i natruha meda, jer je riba bila jedva malo i slatkasta. Njena se, pak, prijateljica odučila za pačetinu. Servirali su joj batak i zabatak dugo kuhan u ulju, pa zapečen. Okusom upravo savršen. Uz meso peradi bio je crveni kupus, pirjan očito s malo crnog vina, te mladi krumpir. Koliko god da su mi ova jela bila jako fina, čini mi se da sam ja ipak naručio najbolje. Moj su, naime, janjeći medaljon prvo više dana fermentirali, pa dugo kuhali, pa ga “izvlačili” (pulled lamb), pa onda omotali u janjeću maramicu i onda još prelili umakom od pečenja pomiješanim s baranjskim merlotom. Savršenstvo!
Bez pretjerivanja. Krumpir i glazirani prutići mrkve bili su samo dobri statisti. Za kraj ovog ozbiljnog i jako ukusnog objeda, tradicija podignuta s malo chefovog majstorstva - šufnudli u umaku od šljiva i crnog vina.
Za ovaj restoran glasujte OVDJE!
KATEGORIJA RESTORANA: Restoran tradicionalne kuhinje
HRANA: 9/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 8/10