Ovu prodavaonicu, koja funkcionira i kao sendvič bar, već ćete izdaleka prepoznati po redu ljudi koji strpljivo čekaju na svoj komadić raja. Strastvenu preporuku kolegice koja je već dva puta proputovala Siciliju da Caseificio Borderi jednostavno moram posjetiti shvatila sam ozbiljno i prije nego što sam istražila o čemu je točno riječ. Red na koji smo to popodne naišle značio je da smo na pravome mjestu.
Ispred dućana ugledale smo dugačak pult prepun posuda s najboljim namirnicama koje Sicilija može ponuditi. Narezane naranče, maslinovo ulje, limun, crne i zelene masline, svježe i sušene rajčice, pečeni patlidžani, razne salame, meka mozzarella, pecorino, obli provolone… Potrebno je samo nekoliko minuta da shvatite zašto je ispred tog pulta uvijek red. Tajna uspjeha same prodavaonice krije se u golemu izboru vrhunskih sireva iz istoimene mljekare Borderi, ali i u njezinu vlasniku. Andrea Borderi preuzeo je mljekaru od svog oca 1970-ih, a i još uvijek se brine da se u širokom spektru njegovih sireva nađu samo najkvalitetniji i najukusniji, svi odreda ručno rađeni.
Iako gospodin u godinama, Andrea je i dalje duša dućana, a priprema svakog sendviča u domaćem kruhu za njega je predstava, performans u kojem dijeli životne savjete svojim kupcima, prepričava anegdote, pokušava nasmijati i odobrovoljiti. Za nervozne i loše raspoložene ljude u ovom redu nema mjesta jer će svaki takav pojedinac brzo odustati od čekanja, iako se ono višestruko isplati. Oni strpljivi bit će nagrađeni harmonijom vrhunskih sastojaka koje Andrea pažljivo slaže i kombinira uz smijeh i priču. Stigle smo u red kasno, a nakon 15-ak minuta stajanja do nas je došla jedna od radnica kako bi nas nekolicinu upozorila da Andrea neće stići pripremiti naše sendviče.
Nakon prvotnog razočaranja ubrzo smo otkrile da se u samom dućanu krije još jedan gastronomski virtuoz koji vjeruje u ono što radi i ponosan je na proizvode koje i sam pomaže stvoriti. Visok, smiren i odmjeren, Gaetano Gangemi, inženjer sirarstva i zet slavnog Andree, u dućanu je upravo slagao dva golema sendviča za par Nijemaca koji nije niti slutio u što se upustio. S prijateljicom sam strpljivo ponovno stala u red, no ovaj put je predstava bila točno ispred nas. Kad je napokon došlo vrijeme za naš sendvič, prepustile smo se i rekle mu da radi što god želi. Svakih par minuta Gaetano nam je ponudio da kušamo neki novi sir, novi komad mesa, nešto što još nikada nismo probale.
Razrogačenih očiju gledale smo kako slaže divovski sendvič dostojan gusara i mornara. U sendviču su se našli marmelada od naranči, pečena ricotta s medom, vrhunski prosciutto, rajčice, limunov sok, maslinovo ulje, pecorino… A poseban je uzdah izmamio trenutak kad je Gaetano malim brenerom krenuo topiti masnoću slanine od svinjskih obraza. Sretne što smo ga napokon imale u rukama, sjele smo na klupu i davile se u tom golemom sendviču kao da sutra ne postoji. Okusi su se izmjenjivali sa svakim zalogajem, a oduševljenje nam još satima nije popustilo, iako sendviča više odavno nije bilo.