SLASNA PREPORUKA: ''Ova oaza obiteljski je restoran u kojem vlada jednostavna filozofija i atmosfera kao na malom otoku u stara vremena!''

Kojeg li otkrića. Za njega nisam zaslužan ja, već prijatelj s kućom u Vinkuranu pokraj Pule, pa je nas pet koji se i inače jednom tjedno družimo za stolom pozvao na lijep rujanski vikend. Plan je bio objedovati u restoranima, a večera se kuha u kući. I s restoranima (objedovali smo u tri) i s kuhanjem kod kuće bilo je sve comme il faut. Ovo potonje najviše zato što je među nama bio jedan čije se kuharsko umijeće može mjeriti s desetak najboljih chefova koje imamo u Hrvatskoj. (Talent, volja, ogromna informiranost te diplome dva ozbiljna fakulteta.)

Prvo restoransko blagovanje bilo je u mjestu za koje sam znao da postoji, ali nikad do prije desetak dana do njega nisam došao. Malo je u škuribandi, jer se u širokom luku mora zaobići duboko u kopno uvučen Raški zaljev, pa se preko Žminja i Krnice uputiti uskim cestama sve do mora. Vrijedilo je puta! Sve je tu bilo kako valja i kako ja mislim da bi pristup ugošćivanju trebao izgledati. Terasa nad minijaturnim mandračem, pogled na veliki dio zaljeva i barke u ribolovu po njemu, jedan u crveno obojen “starinski” svjetionik... u svemu idila. Kad se ovim pejsažnim pogodnostima doda i tišina i osama jer tu, srećom, ni u kolovozu, čini se, nema previše turista, k tome i dobra kuhinja te, nimalo nevažno, cijene koje te ne užasnu pri pogledu na jelovnik ispunila se većina uvjeta da ti od prve mjesto ostane zauvijek u pamćenju.

Ova OAZA obiteljski je restoran gdje se sve odigrava između simpatične gazdarice u ulozi konobarice, njezina supruga chefa, s njihovom djecom koja znatiželjno mjerkaju tko im je to došao u goste, s lijenim mačkama, koje i tako znaju da će nešto sa stolova pripasti i njima, pa se prave nezainteresirane, i starijom generacijom koja u unutrašnjosti restorana gleda televiziju. Sve malo kao da ste na nekom jedva naseljenom otoku prije mnogo godina. To je za mene, shvatili ste, već velika prednost. S uskog jelovnika vrlo brzo smo se s gazdaricom dogovorili što ćemo i kako. Prvo uvertira: i pladanj sa sardelama na savur, koje, izgleda, nisu predugo čekale serviranje pa su bile kompaktne i jako dobra okusa. Onda jedan bogatiji na kojom je bila u “kućnoj radinosti” spravljena tuna kojoj se ima zamjeriti samo predugo sušenje prije nego što je potopljena u ulju, pa sirova orada koja je “pod limunom” provela koji sat previše pa je njegov okus dominirao nad ribljim, no sve su popravili prijesni škampi.

Očišćeni, raspolućenog repa, besprijekorno svježi, svima su bili toliko fini da smo se jedva suzdržali da iste takve u nastavku kasnopopodnevnog objeda naručimo još jednom. Tu sam se opet uvjerio kako ne treba naručivati sve odjednom kad sjednete za stol, nego malo pomalo, pa biti i ponavljač ako treba. Kako to nismo napravili, dogovoreni slijed u tome nas je spriječio. Srećom, nismo požalili. Objed se odvijao isključivo u uzlaznoj putanji. Dagnje, kunjke i brbavice na buzaru spravili su u “starinskom”, ukusnom toću s puno jako sitno mljevenih krušnih mrvica. Školjke su ostale “žive” kako valja i točno si im mogao razaznati različite okuse. Mene su podsjetile na davna vremena kad smo upravo takvu buzaru u mladosti jeli jako često i kad je školjaka svake fele bilo čak i u pretjeranom izobilju.

Škampi za kojima smo čeznuli nakon onih prvih prijesnih sada su nam kao posljednje jelo stigli s tjesteninom. Propisno skuhane bevete sa šugom od rakova s decentnom količinom svježih rajčica i natruhama ljutine peperončina i povrh svega lijepi primjerci škampa još dodatno preliveni toćem izvanredne konzistentnosti bili su itekako dovoljni da ovo mjesto upišem u favorite. Sve je na ovom objedu s guštima od mora bilo u potvrdu kako im najbolje čini što jednostavnija priprema.

Odabir vina

Vina kuće: malvazija i teran (Prodan, Korlevići - Višnjan). 6 butelja isključivo istarskih vinara.

Cijene

Sardele savur 70 kn; riblji carpaccio 95; carpaccio od škampa 450 (kg); mušule 200 (kg); buzara dondole 200 (kg); pedoči buzara 120 (kg); tjestenina sa škampima 95; tuna iz ulja 70; brancin i orada sa žara 390 (kg).