Na nedavnom Vinskom podrumu u Dubrovniku, u organizaciji Slobodne Dalmacije, zbog reda letenja iz Zagreba propustio sam priliku prisustvovati prvoj od šest zanimljivih radionica koje su se održale u predivnom ambijentu Lazareta. Tema joj je bila sparivanje plešivičkih pjenušaca s malostonskom kamenicom. Požalio sam se kolegi Jadranu Kaporu, glavnom uredniku Dubrovačkog vjesnika, koji je bio i u organizaciji tog sajma, rekavši mu kako sam baš u idućem izdanju magazina Dobra hrana planirao, s obzirom na doba godine kad su te veličanstvene školjke u špici, imati temu o kamenicama s reportažom iz nekog uzgajališta, sugovornicima, receptima…
- Receptima?! Meni vjera brani da kamenice jedem ikako drugačije nego sasvim svježe, sirove - namrštio se gospar, dodavši da ih je u životu pojeo više nego što ih trenutačno živi u Malostonskom zaljevu, a i da ih je jeo posvuda po svijetu, od Francuske do Floride.
Malo-pomalo, u razgovoru mi se razjasnilo da je preda mnom idealni autor - vrhunski znalac i ostrašćeni ljubitelj kamenica. Trebalo ga je malo nagovarati, ima se ipak puno obaveza, ali na kraju smo dobili najzabavniju reportažu o malostonskoj kamenici, prepunu autentičnih sugovornika i detalja, povijesnih činjenica, osobnih uspomena i spoznaja obojenih najfinijom autoironijom, koju s ponosom preporučujem za čitanje i gledanje (izvrsne fotografije Toma Dubravca - uskoro više na webu Dobre hrane) svima, čak i onima - ili ponajprije njima - koji rangiranje malostonske kamenice u sam vrh svjetske gastronomije drže lokalpatriotskim mitom.
Od reportaža, tu je i ona s lekeničkog Black Bull Rancha, farme koja je nakon pet godina ostvarila zacrtani cilj: prva generacija križanca čistokrvnog wagyu bika i black angus krave, tzv. F1, sad ima dvije godine i gotovo 700 kilograma, a jela od mesa (i pete četvrtine) koje mnogi smatraju najboljom govedinom bez konkurencije, za nas su pripremili chefovi Katarina Vrenc, Robert Slogar i Christian Misirača.
Lidija Lončarić, iskusna novinarka, urednica i kolumnistica, dragulj ove redakcije, za ovaj je broj magazina poduzela nekoliko pravih pothvata. Za početak, na jednom je mjestu okupila dvanaest chefova novije generacije koji su, posebno za tu priliku, predstavili svaki svoju proljetnu kreaciju na tanjuru, i stvarno su se iskazali. Zatim se potrudila objasniti fenomen Koreje (Južne, naravno), koja kroz K-pop promovira i korejsku kuhinju, te istražila što nam Korejci nude u glavnome gradu. Da bi nakon svega odletjela u Kopenhagen, gdje je tri dana opsesivno - jer to joj je strast - obilazila njihove pekarnice, pokušavajući shvatiti sav taj hajp oko pekarstva u Danskoj.
Zoran Šimunić Šime u slavu proljeća kod naše je splitske prijateljice Ivane Gamulin u Villi Spizi priredio desetak jela na žlicu, koja ćete i sami poželjeti skuhati. Željka Klemenčić predstavila je koncept kuhanja u vodi i na pari, koji isključuje Maillardovu reakciju i fine, hrskave, zapečene korice, i dokazala kako i takva, zdravija jela mogu biti prepuna okusa. Petra Jelenić još se jednom bavi pincom - i bavit će se doživotno, dok god bude proljeća i Uskrsa, jer, kako kaže, za nju nema definitivnog recepta i uvijek nešto propituje, dodaje, nadograđuje. Ali je ovaj put priču proširila i na “pinceze”, kako smo nazvali pincine male, slatke sestre.
Upoznajte i neodoljivu Ninu Rapo-Wierzchoń, Karlovčanku koja se na sjeveru Poljske bavi vinogradarstvom i proizvodi prirodna vina. Karlo Kaleb, chef splitskog restorana Krug koji je dobio Michelinovu zvjezdicu nakon manje od dvije godine postojanja, odgovorio je na pitanja znatiželjne Marije Mlačić.
Slavica Šagolj prigodno se pozabavila slanim i slatkim zalogajima svijenim u gnijezda. Uživajte u sunčanijim danima, možda uz neki od koktela koje je za ovo proljeće predložila ekipa iz zagrebačkog bara Peaches & Cream ili uz čašu žilavke po preporuci Saše Špiranca, koji ih iskušao pedesetak, pa za vas probrao najbolje.
Vaš urednik,
Gordan Zečić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....