Nagrada Ig Nobel, osnovana 1991. godine, nagrada je koja se dodjeljuje za znanstvene radove komične prirode i sumnjive svrhovitosti, kao parodija Nobelove nagrade. Znanstvenici provode brojne ključne studije kako bi poboljšali svijet oko nas, na velike i male načine. Neki proučavaju medicinu kako bi nam omogućili zdraviji i duži život, dok se drugi bave prirodom kako bi očuvali ekosustave za buduće generacije.
A neki se, pak, usredotočuju na stvari koje nas jednostavno čine sretnijima. Primjerice, skupina talijanskih istraživača s Instituta Max Planck, istraživači sa Sveučilišta u Barceloni te oni s Instituta za znanost i tehnologiju Austrije udružili su snage kako bi otkrili kako napraviti savršen tanjur tjestenine cacio e pepe. I premda se na prvu može činiti kao trivijalno znanstveno istraživanje, njihov je rad upravo osvojio humorističnu, ali vrlo cijenjenu nagradu.
U rujnu je znanstveni časopis Annals of Improbable Research održao svoju godišnju dodjelu Ig Nobelovih nagrada, koje se dodjeljuju za "postignuća koja ljude prvo nasmiju, a zatim natjeraju na razmišljanje". Iako sve može djelovati kao šala, organizatori ističu da se proces odabira i ocjenjivanja dobitnika shvaća vrlo ozbiljno, jer, kako kažu, mnogo dobre znanstvene ideje budu ismijane zbog svoje apsurdnosti, dok loše bivaju uzdizane.
Nagrade, koje je 1991. osnovao američki matematičar i istraživač Marc Abrahams, svake se godine održavaju na sveučilištima Harvard i MIT, čime se naglašava da, iako zabavne, imaju i ozbiljnu pozadinu. Nagrade uručuju dobitnici pravih Nobelovih nagrada, a dobitnici imaju 60 sekundi da objasne svoj rad. Mnogi to čine kroz kratke skečeve ili pjesme kako bi zadržali vedar ton ceremonije. No, već sljedeći dan, dobitnici se okupljaju na neformalnom druženju, gdje si međusobno postavljaju pitanja o svojim istraživanjima i održavaju kratka predavanja.
Dobitnici često ističu kako im je ova nagrada pomogla u daljnjoj karijeri.
“Bila je korisna za moju karijeru jer su ljudi željeli razgovarati o tome”, rekla je Eleanor Maguire, neuroznanstvenica sa University College London, za časopis Nature, a koja je dobila nagradu za istraživanje koje je pokazalo da londonski taksisti imaju veći hipokampus od prosječne osobe. “Izašlo je na naslovnicama novina i istraživanje je zaista dojmilo ljude.”
Slično će zasigurno vrijediti i za talijanske fizičare koji su osvojili Ig Nobelovu nagradu u kategoriji fizike, "za otkrića vezana uz fiziku umaka za tjesteninu, posebno za prijelaz koji može dovesti do stvaranja grudica, što može pokvariti doživljaj."
Kako je ranije izvijestio Food & Wine, studija je imala za cilj razumjeti kako stvoriti savršenu teksturu i kremoznost umaka. Istraživači su otkrili da je ključ u faznom ponašanju cacio e pepe umaka te naglasili da je osnovna strategija pričekati neko vrijeme prije nego što se voda i sir pomiješaju, kako bi se voda malo ohladila. Naime, pri visokim temperaturama sirni se proteini mogu denaturirati i formirati grudice ili se jednostavno zgrušati, što može uništiti umak.
Jednostavno rečeno, ako je voda pretopla kad se doda siru, umak može postati grudast.
Posebno je zanimljivo da je istraživač Matteo Ciarchi za Physics Magazine izjavio kako nisu potrošili ni kap umaka tijekom istraživanja.
"Radili bismo ono poznato talijansko scarpetta, uzeli bismo komad i počistili tanjur… ili petrijevku, u slučaju naših eksperimenata."
Ivan Di Terlizzi, još jedan član tima, dodao je važnu napomenu za sve koji žele pripremati cacio e pepe na tradicionalan način (samo sir, papar i voda od tjestenine): "Savjetujemo da pustite vodu od tjestenine da se malo ohladi prije nego što je pomiješate sa sirom. Na visokim temperaturama dolazi do zgrušavanja. Ako koristite hladniju vodu, škrob ima više vremena da se veže s proteinima sira."
I sada, naravno, želimo još dobre znanosti i dobre tjestenine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....