Restoran Pojoda
Ul. don Cvjetka Marasovića 8
21480 Vis
021 711 575
Ovo “i” znači da je kao završeni agronom specijaliziran za ribarstvo bio suvlasnik šankova u mnogim slavnim zagrebačkim okupljalištima: Lapidariju, Kulušiću... Paralelno s direktorskom funkcijom u tada jako prosperitetnoj tvrtki, opet kao suvlasnik, sa svojim je stalnim kompanjonima imao restoran u Martinščici na Cresu, pa u Svetom Petru na Moru, nedaleko od Zadra. A onda je jedan dan odlučio da mu je Vis, gdje mu je očevina i gdje je proveo svako ljeto otkad se rodio, važniji od svega.
Napušta odlično plaćen stalan posao i sve brojne biznise sa strane i postaje profesionalni ugostitelj. U Zamberlinovu dvoru u kući koja se smatra ljetnikovcem Hanibala Lucića, u kojoj je bio lambik pa je i danas svi tako zovu, otvara svoj prvi viški restoran. Odmah je uzdrmao ocvalo, uspavano otočko ugostiteljstvo koje se, osim jednog slavnog restorana Andre Slavića, i nije imalo čime podičiti. Sve se svodilo na meso i ribu s gradela i juhu “iz vrećice”. Odgojen na finoj, domaćoj majčinoj spizi o kojoj je uvijek pričao kao o neprikosnovenom kuharskom uzoru, na jelovnik odmah stavlja sva viška jela koja je majka kuhala njegovu ocu, fetivom Višaninu.
Iz zaborava vadi stare recepte prvenstveno pojorske kuhinje, koja u kombinaciji s onom građanskog Visa odmah nailazi na fantastičan odaziv. (Kuhinja otoka Visa je jasno podijeljena u tri odvojena segmenta. Ribarska, pučka u Komiži, pojorska koja je nastala u nizu sela i zaselaka na ogromnom polju koje se proteže duž istočne obale otoka, i građanska, nekad trgovačkog Visa.) Samo dvije godine kasnije kada mu vlasnici prostora otkazuju najam Lambika, nedaleko nalazi novi, puno veći dvor idealan za restoran.
U velikom vrtu opasanom visokim zidovima uz koji raste visoki bambus, a cijeli je prošaran velikim stablima agruma, otvara svoje novo gurmansko utočište, Pojodu. U viškom dijalektu i uopće u pomorskom rječniku “ići u pojodu” znači uploviti s olujnog mora u zavjetrinu, spustiti sidro u sigurnoj luci. To simbolično ime potpuno se spojilo s idejom Brajčićeva poimanja restorana i kuhanja, koju ostvaruje uz ogromnu pomoć supruge Vesne, a odnedavna i sina Marka koji je odrastao u Pojodi, pa mu uloga menadžera i ne može biti strana.
U višednevnim boravcima u svim godišnjim dobima (Pojoda je jedan od rijetkih otočkih restorana koji svoja vrata ne zatvara zimi) ovdje sam probao cijeli jelovnik i stvarno mogu suditi o jednom od najbolje posloženih obiteljskih restorana na Jadranu, potpuno autorskoj kuhinji i svakogodišnjim novitetima koji nastaju u snovima, pa dugotrajnim brušenjem u kuhinji tijekom zime, da bi na proljeće bili predstavljeni gostima. Takva su autorstva chefa Brajčića. Luc (ili koja druga plava riba, ovisno o ulovu) u gustom toću od kapara s domaćom majonezom, salata od gofa s jajima, orbiko (što je skraćenica od kombinacije orza, biža i kozica), morski pas u vinu.., a zadnje iznenađenja i za mene od tih novitada koji uvijek postaju klasici, bila je velika butarga šampjera pečena na gradeli, servirana na ledu s prepečenim kruhom. Koje li slasti.
Ovaj put preskačući niz finesa pojorske kuhinje. paštafažol na brujet, ribu u slanutku, potrušene šnjure ili hobotnicu s bobom, nevjerojatno dobre brudetade od rakova ili riba ili s njima zajedno, zazubice su mi narasle čim sam v idio jednog ovećeg, prelijepog romba. Ta riba baš viških dubina, koja se lovi pučinskim paranga lima , gotovo je najbolje što se može ispeći od morskog blaga na gradeli. I tako je i bilo, jer osim što je odličan kuhar, gazda Brajčić neprikosnoveno je dobar pekač. Njegovo umijeće pečenja posebno velikih riba na gradeli već je ušlo u kuharske anale. Biti na otoku Visu i ne probati njegovu ribu s gradela velika je pogreška. U potvrdu spomenuti romb. Neopisiva slast jer je njegovo meso podatno, ni pretvrdo ni premekano, sočno, prepuno onog posebnog šuga koji u nespretnom prijevodu s talijanskog zovu ribljim ljepilom.
Još kad ste okruženi s poznatom ekipom konobara i kuharskih sous chefova i pomagača, sve draga poznata lica postojane Pojodine posade, što više uopće tražiti od blagovanja u restoranu. Taj se stil srećom proširio na cijeli Vis kao revolucionarni generator dobre otočke kuhinje, bez obzira na to da li se ona samo imitira ili potiče vlastite ideje u još nekoliko odličnih viških restorana.
KATEGORIJA RESTORANA: 9/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 9/10